Pustolov, fotograf i osnivač Hercegovina Travel Festa Slobodan Tomić iz Ljubuškog gostovao je u popularnom podcastu Inkubator s Ratkom Martinovićem, gdje je, na “crvenom kauču”, povezao svoje avanture kroz više od 80 zemalja s pričom o festivalu koji je Hercegovinu ucrtao na kartu regionalnih putopisnih događaja. Razgovor je donio mješavinu terenskih anegdota (od Sjeverne Koreje do Iraka), razmišljanja o etici putovanja te toplih obiteljskih detalja – uključujući činjenicu da je sa suprugom Nadom vjenčanje proslavio u Tanzaniji, a dvogodišnja kći Nala već broji 15 zemalja i ponijela je titulu “Putnica godine” na Croatian Travel Festu u Šibeniku.
“Ne volim isticati broj država. Fokusiram se na kvalitetu doživljaja, a ne na kvantitetu pečata u putovnici,” kaže Tomić.
Hercegovina Travel Fest – “ljubuški brend” putopisnog svijeta
Tomić je u Inkubatoru istaknuo da je Hercegovina Travel Fest prvi festival putopisa u BiH te da ga je svjesno “usidrio” u rodnom gradu. Koncept je svaki put drugačiji, s raznolikim temama i gostima – od putopisnih tribina do putopisnih kvizova (među gostima su bili i TV kvizaši poput Dejana Kotige). “Publika je sjajna, gosti iz Hrvatske i regije iz Ljubuškog se vraćaju s osmijehom – i s par dana ‘detoxa’ nakon hercegovačke gastronomije,” našalio se Tomić.
Od Transsibirske do Damaska: putovanja koja ruše predrasude
Svoje “dugo” solo putovanje 2012. započeo je stotinu dana kroz Tursku, Indiju, Nepal, Kinu i Mongoliju, a kući se vratio Transsibirskom željeznicom. Najdublje ga, kaže, ispunjava jugoistočna i središnja Azija:
“Više volim ruralne i mistične zemlje koje nisu medijski ‘izlizane’ – Mongoliju, Nepal, Tibet, Burmu, Laos, Vijetnam, Iran… Često se pokaže da ljudi s manje – goste bolje.”
U razgovoru je otvoreno govorio i o Siriji i Iraku – destinacijama s težim recentnim sjećanjima, ali i s neočekivano toplim svakodnevnim licem:
Sirija (Damask, Alep, Homs): složena politička i sigurnosna stvarnost, no istodobno nevjerojatno osjećaj sigurnosti u gradovima i snažan dojam prostorušene, ali kozmopolitske baštine.
Irak (Bagdad, Babilon, Najaf, Mosul): česti checkpointi, ali “friendly” atmosfera; Babilon fascinira – i podsjeća da je pola artefakata razasuto po europskim muzejima.
“Statistički je, nerijetko, opasnije noću šetati po nekim velikim europskim gradovima nego u Teheranu ili Bagdadu. Predrasude su tvrdoglave, a stvarnost često nijansiranija.”
Sjeverna Koreja: između strogih pravila i sterilne futuristike
Posebno je odjeknulo Tomićevo iskustvo ulaska u Sjevernu Koreju iz Kine – uz agencijski “briefing” koji detaljno propisuje što se smije, a što ne. Vizualni kontrast ga je, kaže, zatekao:
“Iz tmurne ruralne periferije ulaziš u hiperuređeni Pjongjang – najčišći grad koji sam vidio. Nije sve ‘stage’, ali je puno toga režirano. Pravila su jasna – i poštuješ ih.”
Od Del Boya do “derbija tame”: anegdote s rubova svijeta
Epizoda je prošla i kroz lakše teme – od druženja s Davidom Jasonom (Del Boy) do atmosfere na “egzotičnim derbijima” koje je pratio uživo, uključujući i čuveni West Ham – Millwall. Tomić se dotaknuo i fenomene “dark turizma”:
“Nisam pobornik ‘odlaska zbog opasnosti’. Putovanje treba humanizirati, a ne gamificirati. Priča i ljudi su važniji od ‘osvajanja’ destinacija.”
Putovati s djetetom? “Nagrada je simbol, poruka je bitna.”
Kći Nala, dobitnica titule “Putnica godine”, najljepši je Tomićev dokaz da obiteljski život i putovanja nisu suprotstavljeni svjetovi:
“Nagrada je simbolična. Poruka je da dolazak djeteta ne mora zaustaviti vaše snove. Samo se putuje drugačijim tempom – i s još više radosti.”
Kvaliteta ispred kvantitete – i prijateljstva za cijeli život
Na kraju, Tomić je sumirao ono što ga najviše veže uz putovanja: kontinuitet susreta i prijateljstva koja ostaju.
“Često kažem: imam prijatelje od Afganistana do Meksika. To je najveće bogatstvo. Broj zemalja je nebitan – priče i ljudi čine put.”
