Na Podadrežnju u Donjem Velikom Ograđeniku danas je obilježena 77. obljetnica ubojstva petorice hrvatskih časnika i dočasnika iz Drugog svjetskog rata. Povodom obljetnice kod zavjetne kapelice slavljena je sveta Misa, koju je predvodio fra Marinko Šakota, nakon čega su kod spomen obilježja položeni vijenci i zapaljene svijeće.
Tradicionalno obilježavanje obljetnice na Uskrsni ponedjeljak organizira Mjesna zajednica Donji Veliki Ograđenik, koja na ovaj način želi sačuvati uspomenu na pet ubijenih časnika i dočasnika, ali i sve ostale nevine žrtve te im iskazati zahvalnost.
– Ne želimo se sjećati u mržnji, nego se želimo sjećati kao to se židovski narod sjećao: Spomeni se Izraele, sjeti se Izraele što ti je Bog učinio. I mi se želimo sjetiti ljudi koji su nevini stradali i ne želimo zaboraviti njihovu žrtvu, koja nije bila uzaludna. Kada malo razmislimo dublje, nije bila uzaludna – kazao je u uvodnom dijelu misnog slavlja fra Marinko Šakota.
Propovijedajući na današnjem misnom slavlju fra Marinko Šakota prisjetio se kako su ljudi u teškim vremenima u svojim srcima i mislima čuvali osjećaj za pravdu i za istinu, u isto vrijeme čuvajući uspomene.
– Naš dolazak ovdje je važan jer čuvamo uspomenu na nepravdu i čuvamo želju za pravednošću, želju da i mi kao narod imamo svoja prava i da nam to nitko ne smije osporiti, niti zabraniti. Zašto su važni dolasci na obljetnice, ovakve svete mise i naše okupljanje? Bez toga bi se zaboravilo, ali onda ne samo da bi se malo pomalo zaboravila ova žrtva, nego bi se malo pomalo gasila u nama i osjećaj za pravdom, za svojim pravima koja imamo. Ako mi nećemo dolaziti, ako ćemo mi šutjeti, onda malo pomalo drugi preuzimaju kontrolu nad nama i više onda i nemaš prava… Ovu petoricu i njihovu i žrtvu ne želimo zaboraviti, nego gajiti u sjećanju, na taj način mi smo ljudi koji imaju budućnost. Smo oni koji imaju sjećanje na prošlost, ali ne u mržnji i ne u zlu, nego pročišćeno, takvi ljudi idu sigurnim putem u budućnost – poručio je fra Marinko Šakota.
Nakon misnog slavlja kod spomen obilježja vijence su položili i zapalili svijeće predstavnici mjesne zajednice Donji Veliki Ograđenik, predstavnici Općine Čitluk, udruga proisteklih iz Domovinskog rata i Mladeži OO HDZ BiH – Čitluk. Uz polaganje vijenaca i paljenje svijeća nazočni su se također i kod spomen obilježja pomolili za pokoj petorice koji su ubijeni 6. siječnja 1946. godine. Evo imena i časničkih činova naših pokojnika: zastavnik Frano Miloš s Mostarskih Vrata, stožerni vodnik Jure Dodig iz Međugorja, poručnik Ivan Ćurdo Juričić s Čitluka, satnik Marko Stojić iz Studenaca i stožerni vodnik Ivan Milićević s Čitluka.
Frano Miloš (roditelji Jozo i Bojka rod. Sušac) rođen 16. veljače 1920. na Mostarskim Vratima. Oženjen. Žena mu je Jela rod. Soldo. Imali su jedno dijete. Za vrijeme II. svjetskog rata pripadnik ustaških postrojbi. Partizani su uhitili njega i još četvoricu suboraca i ubili ih bez suđenja u Podadrežnju kod Čitluka 1946.
Marko Stojić (roditelji Stipe i Stana rođ. Dodig) Rođen u Studencima 14.prosinca 1919. godine. Kao žrtva rata župe Studenci naveden je i njegov brat Pero nestao 1945. na Križnom putu.
