Služena misa zadušnica za žrtve Markovića jame, među njima i 24 Ljubušaka. Autor: Dobranje.hr | LJ::portal.

Na Uskrsni Ponediljak 10. travnja 2023. u Dobranjama je održana misa zadušnica za hrvatske vojnike i civile koje su partizani 1944. ubili i bacili u Markovića jamu na Podima. Misu je predvodio don Lovre Šola župnik Župe Pohođenja BDM na splitskom Spinutu uz sudjelovanje desetak svećenika i mnoštvo vjernika, članova obitelji pokojnika iz Hrvatske i BiH.

Don Lovre je u svojoj propovidi naglasio da kad govorimo o životnim vrijednostima, ako one nisu ukorijenjenje u Isusu Kristu, nisu prave vrijednosti, isto tako, tamo gdje nema svijetla uskrsloga Krista počinje vladati tama koja rađa zlo, mržnju i osvetu.

Na kraju mise don Augustin se zahvalio don Lovri i braći svećenicima, svima koji su na bilo koji način povezani sa žrtvama,  kao i svim vjernicima koji su došli na ovu misu zadušnicu. Potom su pročitana imena svih nevinih žrtava partizanskog zločina koja možete naći na sljedećoj poveznici: http://dobranje.hr/kulturna-bastina/spomen-obiljezje/.

Nakon mise se dostojanstveno u procesiji otišlo do spomenika žrtvama u dobranjskom groblju di se udililo odrišenje, te se još jednom pomolilo za duše pokojnika. Izaslanstvo Splitsko-dalmatinske županije, naše i nekoliko susjednih Općina i gradova, položilo je cviće i zapalilo sviće za sve pobijene žrtve.

Naime, partizanske jedinice nakon zarobljavanja pripadnika regularne Hrvatske vojske na Aržanu u svibnju 1944.godine, iste su odveli u mjesto Grab u Sinjsku općinu, te ih prvo streljali, a potom bacili u jamu Podi. Nema potpune sigurnosti o imenima i broju ljudi bačenih u jamu ali nakon nekoliko dorađivanja popisa i provjera u župskim maticama umrlih došlo se do konačnog broja od 135 ljudi od kojih je sedmero koje je rodbina prijavljivala naknadno, a vjerojatno su stradali na nekim drugim mjestima. Inače, u izvještajima se govorilo o 132 (negdi 130) zarobljenih hrvatskih vojnika, a kod pokopa je bilo govora o 126 pronađenih u jami i pokopanih na Dobranjama.

Posmrtni ostaci su im iskopani 1992. godine i od tada su bili na patologiji splitske Kliničke bolnice radi identifikacije. Tek uspostavljanjem neovisne Hrvatske države, naš župnik don Lovre Žuljević uz pomoć nekoliko mještana, odlučio je posmrtne ostatke tih mučenika dostojno pokopati. Većina tih vojnika je bila iz Imotske krajine, nekolicina je bila iz Hercegovine i Cetinske krajine, a 11 vojnika su mještani Dobranja.

Imena ljubušaka stradalih na Aržanu svibnja 1944. god.

Vitina:
Marijan Brkić (Križan i Kate Kolak) 1923. – 1944.
Stojan Brkić (Križan i Kate Kolak) 1920. – 1944.
Ante Boras (Lovre i Joze Tolj) 1915. – 1944.
Grgo Grbavac – Mešić (Ivana i Mare Barbarić)
Grab:
Vlado Grbavac Ivanov 1919. – 1944.
Pero „Nosušin“ Markotić Stjepanov 1913. – 1944.
Pavao Mihaljević Antin 1913. – 1944.
Stjepan Mihaljević Petrov 1921. – 1944.
Vašarovići:
Mijo „Mićo“ Matijašević Jozin 1914. – 1944.
Srećko Šiljeg Vidov 1919. – 1944.
Stanko Vukojević Nikolin 1914. – 1944.
Grabovnik:
Mate Mišetić Ivanov 1923. – 1944.
Nikola Mišetić Cvitanov 1912. – 1944.
Klobuk:
Ante Herceg Lukin 1915. – 1944.
Ivan Skoko Šimunov 1922. – 1944.
Šipovača:
Jakov „Šmago“ Grbavac Franjin 1919. – 1944.
Marko Grbavac Franin 1912. – 1944.
Proboj:
Markan Čuvalo Franjin 1923. – 1944.
Vojnići:
Nikola „Anđelkić“ Čuljak Anđelkov 1910. – 1944.
Greda:
Ivan Tolj Matin 1910. – 1944.
Radišići:
Marijan Tomić Ivanov 1914. – 1944.
Lisice:
Ivan Bilić Antin 1913. – 1944.
Crveni Grm:
Mate „Mašanov“ Petrušić Jozin 1913. – 1944.
Bijača:
Ante Ćuže Jurin 1908. – 1944.