Etnik Ljubuškog – Ljubušak, prvi je kroz povijest ponio fratar Filip poznat kao blaženi fra Filip Ljubušak. On je oko 1524. godine u Bijelom Polju pogubljen od Turaka zajedno sa petoricom braće novaka, čija se imena u izvorima ne navode “Apud Belopolje,in Herzegovina, passio beati Philippi a Ljubuški Sacerdotis et quinque Fratrum Novitiorum Martyrum,qui cultris et gladiis membratim a Turcis discerpti sunt”, u prijevodu: “Kod Bijelog Polja, u Hercegovini, mučeništvo blaženoga Filipa iz Ljubuškog svećenika i petero braće novaka, koji su noževima i mačevima od Turaka raskomadani ud po ud.”
Izvod je to iz franjevački martirologij za izvanliturgijsku upotrebu, koji sadrži samo imena franjevačkih svetaca, blaženika, slugu Božjih i poznatih mučenika. Ne sadrži imena ostalih nefranjevačkih svetaca, osim ako su bili blisko vezani uz franjevački red. On nosi naziv Martyrologium Franciscanum i bio je određen za svakodnevno čitanje “in publica mensa” u franjevačkim samostanima. Vidjet ćete da su u tekstu martirologija označeni naglasci, jer je on prije svega određen za javno i glasno čitanje. Zar nije za naš narod značajna stvar to da se u svim franjevačkim samostanima na kugli zemaljskoj čitalo o junačkim djelima i mučeničkoj smrti hrvatskih redovnika a na današnji dan 18. listopada o mučeništvu našeg Ljubušaka fra Filipa?
Fra Filip Ljubušak i petorica franjevaca (+Bijelo Polje kraj Mostara, oko 1524.), franjevci i mučenici. Fra Filip je bio svećenik, učitelj i odgojitelj mladih franjevaca (novaka). Kad su ih Turci zarobili, znajući da ih čeka smrt, svi su kleknuli na zemlju i preporučili se Bogu. Turci su ih mučili i sabljama sasjekli. Imena novaka nisu zapisana. I oni su žrtve pale u progonima koje je protiv katolika vodio bosanski sandžak-beg Gazi Husrev-beg.
Katolička crkva u Bosni i Hercegovini jačala se kroz stoljeća također i mučeničkom krvlju svojih sinova. Mučenik je kršćanin koji je svoj život posvetio dobromu Bogu i braći ljudima, a to je na poseban način posvjedočio svojom krvlju i mučeničkom smrću. Mučenik iskreno ljubi svoga Boga i brata čovjeka, pa i onoga koji ga mrzi, muči i ubija. U proteklih 20 stoljeća uvijek je bilo mučenika, sve od sv. Stjepana, prvomučenika, do današnjih mučenika u raznim krajevima svijeta. Tako je bilo i u zemljama u kojima već stoljećima žive Hrvati. Sjetimo se nekih mučenika iz antičkih vremena: sv. Dujma (Solin), sv. Mavra (Poreč), sv. Kvirina (Sisak) i brojnih drugih. I u kasnije doba na cijelom hrvatskom jezičnom području bilo je mnoštvo svetih mučenika.
Mučenik i svjedok vjere je i fratar i narod. Sama ta uzajamnost i duboka navezanost na Boga u nasljedovanju Krista uspjela je održati i osnažiti Crkvu u Bosni i Hercegovini kroz stoljeća.
Navedeni podatci o franjevačkim mučenicima dokazuju da su oni u proteklim stoljećima, a posebno u doba turske vladavine, svojom krvlju posvjedočili svoju vjernost Bogu. Sigurno ih je bilo puno više, ali nisu sačuvana vjerodostojna povijesna svjedočanstva.
U XX. stoljeću, koje neki nazivaju naprednim i demokratskim, u Prvomu i Drugom svjetskom ratu te u Domovinskom obrambenom ratu također je bilo u hrvatskom narodu vrlo mnogo mučenika, o kojima se dugo vremena nije smjelo pisati, ali se konačno u naše dane počelo o njima iznositi pravu istinu.
Ne samo da sve naše mučenike ne smijemo zaboraviti, nego ih treba upoznati, štovati i uzeti za uzore, da bismo ih slijedili u ljubavi prema Bogu i bratu čovjeku.