“Ne libite se reklamirati sebe! Koristite sve mogućnosti koje vam pružaju digitalni alati. Ne ustručavajte se pokazati koliko vrijedite! Vrijednost autentičnosti vrijedi i za vas. Izdvojite se iz mora drugih.”
Svestranog turističkog vodiča, “sliko” i “hodo” spisateljicu, turističkog entuzijastu, Stanislavu Borovac “s Trebižata” (dodaje) rijetko koji kutak Hercegovine nije vidio i rijetko kojega nije opisala. Omiljeni je sugovornik razgovora o turizmu, posjetitelj događaja, a mnogima i organizator. “Uhvatili” smo je u pauzi između dva događaja i čuli pregršt primjera, prijedloga, savjeta, pa i ocjena o turizmu u Bosni i Hercegovini danas.
Razgovarao: Bojan Šunjić, Manager.ba
Gdje ste “danas”?
– Jedna riječ koja bi sve to opisala bila bi turizam. Bavim se Hercegovinom, sobom i turizmom. S naglaskom na avanturizam jer je u mene sve krenulo kroz avanturizam. Da nisam postala avanturistički vodič ne bi nikad postala ni kulturno-povijesni.
Sve je praktično krenulo kada sam se odlučila baviti planinarenjem. Profesionalni razvoj krenuo je s HPD Prenj 2016. godine. Tada sam radila u humanitarnoj organizaciji i imala dodira sa strancima. Shvatila sam kako se donatore koji su dolazili u 5. i 9. mjesecu uvijek vodi na ista mjesta – Kravice i Stari most. Ostala su mjesta za njih iznova ostajala neposjećena i neistražena.
U slobodno vrijeme počela sam donatore voditi po tim mjestima, a fotografije i zapažanja objavljivati na svojoj stranici hodopisi i slikopisi.
Šokirale su me reakcije i spoznaja naših, domaćih ljudi koji su živjeli tek nekoliko desetaka minuta od tih mjesta, a nisu ni znali za njih, a kamoli ih vidjeli ili posjetili.
Kada se humanitarna organizacija u kojoj sam radila zatvorila, ja sam se slijedom toga prebacila na turizam. Položila sam ispit za turističkog vodiča, pa ispit za planinarskog vodiča, pa je došao red i na biciklizam i položila sam za ciklo turističkog vodiča i onda se obrazovala u kulturno povijesnom dijelu turizma.
Tu moram izdvojiti Interpret Europe, interpretacija kulturne baštine koja je meni kao turističkom vodiču puno pomogla. Mi često u avanturističkom turizmu prolazimo pored mjesta koja su od kulturno-povijesne važnosti, a nikad nisam znala kako ih uklopiti u avanturističku turu.
Druga, za mene važna obuka bila je Adventure Travel Trade Association – ATTA.
ZAČARANI KRUG
“Savjetovali su me prije desetak godina da u turističkom poslu izaberem jednu nišu kojom ću se baviti. Kao “Nećeš biti profesionalna ako budeš stalno raštrkana”. Meni je sve bilo važno i povezivo. Kad sam na biciklu pričam o vožnji kanua, kad sam na kanuu pričam o vinu, kad sam u vinariji pričam o Starom mostu i kulturno povijesnom naslijeđu, na Starom mostu pričam o planinarenju. Gdje jedno staje u Hercegovini se drugo nastavlja.”
Mediji koji se bave turizmom predviđaju autentičnost kao trend budućnosti turizma, čini li ti se kako je mi već imamo?
– Istina. Na jednoj turističkoj radionici prije nekoliko godina Iva Bencun iz Zadra rekla je kako je Hercegovini sreća jer ju još nije pogodio masovni turizam i još stignemo posložiti stvari i spremiti se na njega. U to vrijeme je Hercegovina počela razvijati biciklističke rute, avanturizam na vodi, kulturne rute, Vinska cesta Hercegovine,
Ne trebamo izmišljati. Svaki naš najbolji turistički proizvod je upravo onaj koji je autentičan i koji možemo pronaći samo ovdje. U biciklizmu revitalizacija uskotračne pruge Ćiro, povezivanje rijeka i jezera, komplementiranje izleta, degustacije, vinska cesta, istraživanje kulturno-povijesnog nasljeđa.
Hercegovina ima klimu koja privlače turiste i preko zime. Naši gosti u siječnju voze bicikla, a u Zenici primjerice, nemaju tu mogućnost zimi.
I još kad svemu tome nadamo i to da Hercegovina ima ogromno povijesno naslijeđe od Rimskog vremena do danas.
Je li nas “masovni turizam” sustigao?
– Kao turistički vodič svjedočim kako nas je na određenim lokacijama zatekao masovni turizam. To je očigledno i na vodopadu kravica i na Starom mostu. Odgovorni već moraju tražiti rješenja kako rasteretiti ta odredišta. Ljubuški već radi na tome i izdaje Heritage Pass s kojim potiče turiste posjetiti i najstariji arheološki muzej na Humcu, utvrdu Herceg Stjepan, arheološko nalazište Gračine, Interpretacijski centar i druge slapove na Trebižatu.
Mostar Pass može pomoći kako bi se stara gradska jezgra rasteretila koja je dobrim dijelom godine pretrpana turistima. Ostatak grada “zjapi”, a ima, itekako ima, što ponuditi.
Stari grad je bio i ostao razlog dolaska turista u Mostar, a ostalo treba biti razlog ostanka, produžetka boravka.
Sve turističke edukacije naglašavaju kako aktivnost na odredištu produžuje boravak na njemu!
Izletnički kulturno-povijesni turizam i dalje dovodi goste na jedan dan. Turisti koji dolaze istražiti okolicu, rafting, kanuing, ferate, planinarenje, gastronomiju, vina,… to su oni koji će ostati duže.
Kako bi iz izletničkog prerastao u boravišno turističko odredište Mostar treba nastaviti razvijati upravo te sadržaje i nuditi te aktivnosti u svojoj ponudi.
Neki dan je izašao 10 Signature Experience – doživljaji koji se mogu doživjeti jedino u Bosni i Hercegovini. Od pravljenja cuveea u našim vinarijama, izrade smokvare u Mehmedbašića kući u Stocu… Tko god putuje kako bi doživio novo želi kušati lokalnu hranu iz tog podneblja, istraživati lokalna vina, razgledati lokalna povijesne biljege…Jedinstvena iskustva koja BiH može ponuditi su prednost. Najtraženije turističke ture su one gdje turisti provede cijeli dan u istraživanju nečega novoga.
Možemo li reći kako dobar posao urađen onda kada broj turista koji provedu u Mostaru više dana premaši broj turista koji dolaze na izlet od par sati?
– Ako me pitate osobno reći ću da. Mi se nikada nećemo osloboditi izletničkog turizma. I ne trebamo. On ima svoje mjesto i za njim postoji potreba. Ima i svoju povijest. U Mostaru je proširio spoznaju o gradu u turističkom svijetu. Dio je turističke ponude koji će uvijek biti tu. Dubrovnik će uvijek trebati rasteretiti, Kotor, Split… Istovremeno moramo težiti tome da što više turista noći u Mostaru, pa Mostar rasteretiti i voditi turiste na izlete u Ravno, u špilju Vjetrenicu, u Stolac, u Počitelj, na Trebižat, na planine….
Digitalni kanali prodaje napravili su pravi bum u ponudi smještaja. Ima li Mostar dovoljno smještajnih kapaciteta?
– Dolazimo tu do problema? Ne zbog toga što su digitalni kanali povećali smještaje kapacitete nego što zbog toga zaboravljamo kako i dalje imamo deficit hotelskih smještajnih kapaciteta.
Treba pozdraviti, još više poticati, svako novo otvaranje hotela. Posebno iščekujem otvaranje Hotela Neretva, nadam se i Ruži….
Najbolji pokazatelj kako smo i dalje i koliko deficitarni sa smještajem je Sajam gospodarstva. Kada u predsezoni mi popunimo sve smještajne kapacitete u gradu. Nemamo prostora smjestiti ostale turisti koji bi došli na nekoliko dana.
Treba nam više kapaciteta i u obiteljskom i u hotelskom smještaju. Postoje gosti koji koriste jedan i gosti koji koriste drugi smještaj, ali su i jedni i drugi gosti koje trebamo. Avanturistički turisti rijetko će odsjesti u hotelu, tražit će glamping, auto kampove, mala obiteljska gazdinstva… Poslovni će gosti i gosti koji dolaze preko agencija tražiti isključivo hotele.
Ima prostora za povećanje i jedne i druge vrste smještaja i treba nam više ulaganja i u jednu i u drugu vrstu smještaja. U cijeloj Hercegovini. Možda je dolaskom digitalnih kanala stanje bolje, ali od boljke malih kapaciteta nismo se “izliječili”.
Imamo li infrastrukturu?
– U nekim dijelovima da, u nekima se radi ili planira, ali još ima dosta odredišta u kojima infrastruktura ne postoji. Velika je razlika od jedne do druge lokalne zajednice. Mostar mora razmišljati o biciklističkim stazama primjerice. Izgradnja turističke infrastrukture nikada ne smije stati. Uvijek treba težiti k više, ne nužno brojčano nego i kvalitetno.
Turizmu u Hercegovini nedostaje međugradski prijevoz?
Strašno slabo stojimo s uvezanosti naših lokalnih turističkih odredišta. Prvo što će stranac kada dođe, putem agencije ili samostalno, pitati je zašto nemamo redovne veze prema najatraktivnijim mjestima. Mi smo toliko mala regija koja u nekoliko desetaka kilometara ima toliko puno i prirodnih i kulturno-povijesnih mjesta, a nemamo pristojne veze putničkog prijevoza. Sigurna sam kako bi strani turisti popunili svaku liniju koja bi povezivala hercegovačka mjesta.
UGOSTITELJSTVO I TURIZAM U 2025.
Ne dolaze na Baščaršiju na hamburger s pomfritom
Jesmo li, općenito, napredovali u turizmu?
– Jesmo. Svaka godina nakon pandemije ima svoj rast. U Mostaru sezona ne počinje u srpnju nego u travnju ili svibnju, traje do listopada… Popunjenost u lipnju je nekada nedostajala, a posljednje dvije godine i u avanturizmu i u kulturno-povijesnom turizmu lipanjski rezultati su bolji od rujanskih.
Je li nas taj rast zadesio ili smo ga stvarno zaslužili?
– To je kao pitanje jesu li turiste privukli novi sadržaji koji se stvaraju ili je popularnost rasla na starim? Oboje. Pomogao je, između ostalog i to što smo u ponudi paketa Zemalja Zapadnog Balkana, Western Balkan paket. Turistima se nude tri dana boravka u Srbiji, tri dana u Hrvatsku, tri dana u Crnoj Gori, tri dana u Bosni i Hercegovini. U avanturističkom turizmu puno znače i long distance trailovi koji prolaze našom zemljom. Puno će gostiju doći kroz takve pakete, a onda će dogodine doći samostalno i istražiti sve ono o čemu su čuli za prvoga boravka.
Pomogli su i brojni novi događaji koji se organiziraju sve kvalitetnije?
– Sigurno. Hercegovina nudi sve više događaja. Svi ti događaji i festivali, kulturni, gastronomski, vinski, avanturistički, sportski, izletnički, kako im kvaliteta raste, raste i broj kalendara u koje su uvršteni i gdje se preporučuju. Pogledajte samo uspon Ljubuški outdoor festivala, Blidinje Bike festivala, Hercegovina Travel Fest, Stolačka tarče, Trnjak Fest, Blaž, Festival vinske ceste Hercegovine… Teško ih je i nabrojati.
Svi su ti događaji razlog dolaska na destinaciju i razlog ostanka nekoliko dana. I oni natjecateljski događaji ostaju zapamćeni kao pozitivna iskustva upravo zbog nenatjecateljskog doživljaja koji nude. Razlog dolaska tako postaje i razlog povratka.
Svaki taj festival, kada je originalan i kvalitetan, predstavlja srce i alatku autentičnosti. Ne otkrivaju gosti naših festivala bečke šnicle i šampite, otkrivaju i pamte dolmu, uštipke i smokvaru…
– Što je, po Vama, recept rasta?
Sve ono što imamo autentično, specifično za naš kraj, prednost je u turizmu jer pravi razliku između nas i drugih odredišta u okruženju. Odgovorno tvrdim i živim za taj dan kada će se prestati ponavljati floskula kako je naša najveća prednost jeftinoća. Zakonom bih je zabranila.
Naša najveća prednost danas, a i u vrijeme kad budemo morali dizati cijene, i dalje će biti činjenica kako će turisti kod nas dobiti ogromnu vrijednost za novac koji potroše. Takva kvaliteta i raznolikost za tako malo para.
MJENJAJU SE ARANŽMANI
Biciklisti Belgijci, umirovljenici, koji dolaze dva puta godišnje u predsezoni i post sezoni. Belgijski zdravstveni i mirovinski fondovi financiraju njihovo putovanje kako bi bili zdraviji i time manje koristili fondove. Oni na elektro biciklima putuje pet dana od Mostara do Dubrovnika. Dvije godine dolazili su preko paketa koji su uključivali više noćenja u Dubrovniku. Posljednji put tražili su sva noćenja prebaciti u Hercegovinu jer su osjetili kako starim aranžmanom pune mnogo toga što mogu doživjeti u Hercegovini te kako noćenjem u Hercegovini dobivaju puno veću vrijednost za novac.
Javnost voli kritizirati vlasti. Više kada treba ali i onda kada ne treba. Zaslužuju li naše vlasti kritiku kada je u pitanju odnos i odgovornost prema turizmu?
– Kritika mora postojati. Koliko god se radi, uvijek postoji prostor za unapređenje. U Bosni i Hercegovini, vidljivo, posljednjih godina odgovornost za turizam preuzimaju mladi ljudi koji su upućeni u turizam.
Osobno me veseli što Federalno ministarstvo turizma i okoliša vodi osoba koje vrlo dobro razumije i što je okoliš i što je turizam i što je zaštita okoliša i razvoj turizma. Pokrenule su se neke stvari koje su godinama čekale u ladici. I županijska ministarstva rade sve bolje. Turistička zajednica HNŽ je naš partner u biciklizmu od prvog dana razvoja biciklističke staze Ćire, ta suradnja nastavlja se i danas kroz razvoj i promociju cikloturizma u Hercegovini.
Posebno su pozitivni izmjena propisa i poticanje otvaranja lokalnih turističkih zajednica. Hercegovina je mala regija. Kako bi netko doživio svako mjesto, svaki grad, svaku destinaciju, potrebni su lokalni ljudi. Osnivanjem turističkih zajednica u gradovima i općinama vidi se napredak u školovanju turističkih vodiča, zaštiti nacionalnih spomenika, upravljanju turističkim potencijalima.
Moram naglasiti primjer Turističke zajednice Grada Ljubuškog, koja je pokrenula toliko dobrih inicijativa i može biti odličan primjer dobre prakse drugim lokalnim turističkim zajednicama.
Koliko nam je mlada turistička radna snaga? Kako privući mlade u turistički biznis?
– Turizam zahtjeva cjeloživotno obrazovanje. Tko god se želi baviti turizmom ne može stati s obrazovanjem. Trendovi, alati, navike, potražnja, sve se mijenja iz godine u godinu. Toliko stvari koje su važile prije 2019. godine ne važe danas. Tko se želi baviti turizmom treba biti spreman ulagati u sebe. Novac ćete ulagati najmanje, postoje mnoge besplatne obuke. Budite spremni ulagati svoju volju i vrijeme.
Da nisam na vrijeme prepoznala važnost i prednosti Facebooka, Instagrama, fotografije i blogova ja ne bih bila ovdje gdje jesam. Kada gosti kojima sam bila vodič vide fotografije koje objavim na društvenim mrežama ili im ih pošaljem, ostaju u trajnom kontaktu i povjerenju. Čak 60-70% njih javi se u roku od dvije tri godine.
Papir i brošura će možda ostati još, ali sve manje. Četiri petine marketinga “obave” društvene mreže i digitalni kanali.
Predložila bih svim mladim turističkim vodičima – ne libite se reklamirati sebe. Brendirajte sebe kao turističkog radnika, koristite sve mogućnosti koje vam pružaju digitalni alati. Ne ustručavajte se pokazati koliko vrijedite! Vrijednost autentičnosti vrijedi i za vas. Izdvojite se iz mora drugih!
U nastavku pogledajte galeriju nekih od fotografija koje je Stanislava napravila putujući od događaja do događaja.
B.Š. / Manager.ba
