Stećci su bili i ostali enigma, na koju s vremena na vrijeme podsjeti neki događaj, zanimljivo štivo ili legenda. Tako je i sa stećkom zvanim Markov kamen koji se nalazi u katoličkom dijelu groblja u Lipi kod Tomislavgrada, mjestu kuda su prolazili i ljubuški planištaci goneći svoja stada ljeti planinu.
O njegovom navodnom dopremanju ispod Čvrsnice do Lipe vezana je legenda na koju se osvrnuo Vejsil Ćurčić u radu „Kako su naši bogomilski pređi sjekli i prevozili svoje nadgrobne spomenike“. Razmatrajući problematiku stećaka Ćurčić konstatira:
„Od sječenja još je zagonetnije pitanje, koje se valjda neće nikada riješiti, a to je kako su naši bogomilski pređi prevozili one svoje nadgrobne spomenike, često velikih dimenzija i težine“ (Vejsil Ćurčić „Kako su naši bogomilski pređi sjekli i prevozili svoje nadgrobne spomenike“, Napredak, IX., broj 3 – 4, Sarajevo, ožujak – travanj, 1942., str. 38.). Nakon razmatranja u narodu tada još raširenog vjerovanja o ljudima divovima koji su razmještali goleme kamene gromade, Ćurčić koji je to područje obilazio početkom tridesetih godina dvadesetog stoljeća, navodi:
Stećak zvani Markov kamen
„Sljedeća pretpostavka počiva već na realnoj podlozi. Stari fra Dujmo Ostojić iz manastira Humac kraj Ljubuškog pričao mi je prije nekoliko godina, da je on od starih ljudi slušao; da je na Rudopolju ispod Čvrsnice planine stajao u stara vremena stećak, na kome je bilo ispisano:
Vukla Marta
Na brata Marka
Miseca veljače
Preko polja Svinjače,
Vuklo sto volova
Zaklala sto ovnova.
Uz ove stihove na 38. stranici spomenutog rada, Ćurčić izražava nevjericu da je takvo što bilo napisano na stećku. Vjerojatnijom drži priču koju je čuo od seljaka u Kongori i Duvanjskom polju, da se navedeni stihovi „odnose na Markov kamen u srednjovječnoj nekropoli u Lipi kraj Kongore. Tu ima na četiri mjesta i samo malo jedno od drugog porazmaknuta četiri sredovječna groblja Svi su spomenici u četiri one nekropole najpretežnijim dijelom vrlo proste izrade i gotovo bez ikakva određenog oblika. Ali se među četiri stotine spomenika u ove četiri nekropole u jednoj sa 180 stećaka odlikuje jedan veliki i lijepo izrađeni spomenik, za koji tamošnji narod priča da je to Markov kamen i da je sječen u Jelenku (Čvrsnica planina) više Blidinjskog jezera, te da je vučen preko polja Svinjače pa niz Grla na groblje u Lipu.“ (Str. 38.)
Razlažući tematiku iz kuta razdaljine od 15-ak kilometara, što je tri sata hoda, i težine tereta, Ćurčić zaključuje da je posve moguće da ga je „vuklo sto volova“, što znači pedeset jarmova, a uz svaki jaram ide po jedan pratitelj, što znači pedeset ljudi. Ako se uzme moguća brzina kretanja za prevlačenje Markova stećka trebalo je od petnaest do mjesec dana, onda se moglo i pojesti stotinu ovnova!
Slika iz tridesetih godina dvadesetog stoljeća
Što se tiče same izrade stećaka Ćurčić navodi da su se majstori u vrijeme kad na ovim prostorima nije bio poznat barut, služili dlijetom, željeznim i drvenim klinovima, čekićem… odnosno tehnologijom iz doba Rimljana. Kao vješte majstore posebice ističe „Popovce u Hercegovini koji su od starina bili odlični klesari, a u srednjem vijeku pohađali su klesarske škole u Dubrovniku, pa su oni zastalno i veliki dio spomenika u Hercegovini, osobito one ljepše izrade valjda i izrađivali. Oni su dakako u Dubrovniku izučili se pismu…“ Dakle, autor najvrsnijim majstorima drži žitelje današnje općine Ravno i okolnih mjesta.
Naravno, uz sve navedeno i danas ostaje enigma kako su ondašnji majstori sa skromnom tehnikom izrađivali goleme spomenike teške i po tri vagona, odnosno 30.000 kilograma! Reklo bi se oko stećaka ne samo oko Markovog još je puno više dvojbi nego odgovora.
Tekst i foto: Književno-novinarski studio „Musa“
Interesantno bi bilo saznat ko je uspio tada sajlu ,ili lanac, toliko jak napravit da ne pukne od snage 100 volova? Bice da su duvnjaci donili iz Nimacke?
Posudio im Sv. Sava
Moguce nasi Suruju sa Njima odavno pa kad nas oni opeku ajme Srbi ovo i ono a sami se uvalismo u razne Juge i Kraljevine i ko zna sta jos..