Biskupov osvrt
SUDIONICI U ISUSOVU PROCESU
Navodimo samo neke osobe koje su upletene u Isusov proces i suđenje. To su uglavnom sudionici, krivci ili sukrivci, svojom voljom ili službom, kojima je zajedničko to što nisu bili zabrinuti da o tome ovisi i njihov zemaljski svršetak i nebeski život. Svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim (2 Kor 5,10)), ali prije toga svima nam se opredijeliti prema Kristu: ili ga svim srcem svojim ljubiti ili ga na smrt osuditi! Ovi sudionici procesa rade mimo i protiv Božjega zakona o istini i pravdi, uvjereni da ne će umrijeti i da nema života nakon smrti, pogotovo da nema nikakve posmrtne presude zbog ovozemna nepravedna i neistinita suđenja drugomu, posebno Isusu Kristu, Božjoj Pravdi i Božjoj Istini.
1. – Juda – gramzljivac ili škrtac. Isusov učenik, apostol, izabran kao i druga Jedanaestorica da bude s njim i da ih šalje propovijedati Radosnu vijest spasenja, i ujedno bolesne liječiti, bijednima pomagati, grješnima praštati.
– Judi se ne sviđa ništa od toga što Isus radosno navješćuje. Juda ima svoj škrtački plan i sebičan program. On bi želio pod svoj mračni sebeljubni projekt staviti i saviti samoga Isusa: Svjetlo od Svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Ali Isus se ne da saviti. Nego je više puta Judu upozorio: „Nisam li ja vas Dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao. Govoraše to za Judu, sina Šimuna Iškariotskoga, jednoga od Dvanaestorice….“ (Iv 6,70-71). Sotona se u njemu zalegao, vraški igra nečasnu kombinaciju i ne će da se oslobodi đavla. Juda ide prodati Isusa a da ga nitko nije prethodno ni „kupovao“. „Meni novac u džep, a Isus, ako je Bog, neka se spašava kako zna“, kao da je upravo tako mislio. I kada je uvidio što je učinio, onda mu savjest provali u svemu rasponu svomu: „Sagriješih predavši krv nedužnu“ (Mt 27,3). I potegnu što možda nikada nije ni slutio: počini samoubojstvo. Apostol pa apostata; umjesto Kristov, on Antikristov; bogoubojica pa samoubojica. Izabran da prenosi vječni život drugima, da ga prenosi u izobilju, a on sebi oduzeo zemaljski život! Dokle ga je dovela njegova novčana pohlepna računica! Preračunao se! Tko bi želio tako završiti? Možda je on onaj za kojega Isus reče: „Ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije” (Mt 26,24). Tješimo se Isusovom rečenicom s križa, kojom je i Juda bio obuhvaćen: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!“ (Lk 23,24).
2 – Poncije Pilat – oholica umišljeni. Rimski upravitelj u Judeji i Samariji od 26. do 36. godine poslije Krista; namjesnik cara Tiberija a ne legat Rimskoga senata. Pobio velik broj galilejskih hodočasnika u Hramu (Lk 13,1) zbog vodovoda za koji je Pilat tražio hramski novac da uvede vodu i u svoj stan. Osudio Isusa protiv osnovne ljudske i Božje pravde. Otišao u Rim da se opravda pred carem zbog pokolja ljudi u Samariji. Prema nekim predajama i on je počinio samoubojstvo; prema drugima protjeran u Galiju – Francusku i za trag mu se ne zna. Spominjemo ga u Vjerovanju, ne da u njega vjerujemo kao u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu, nego kao upravitelja koji je Isusa mučio i ubio. Mučen pod Poncijem Pilatom.
– Eto kako je završio. I on se preračunao. Ne zna što je istina. Uzvrpoljio se na suđenju Isusu. Ivan svjedok navodi da je Pilat izlazio i ulazio u sudnicu sedam puta.[1] Da ti nepravedno sudiš i osudiš i ubiješ Isusa, i da mirno živiš i mirno umreš? I da te povijest spominje kao velikana?
3 – Herod Antipa – bludnik. Neokrunjeni kralj, točnije četverovlasnik Galileje i Pereje. Ubio je Ivana Krstitelja na svoj rođendan da udovolji svojoj preljubnici Herodijadi, koju je preljubnički oteo bratu Filipu u Rimu i dovukao u Tiberijadu, a vlastitu zakonitu ženu potjerao njezinu ocu kralju Areti. Pilat je Isusa poslao Herodu koji se tih dana našao u Jeruzalemu za Pashu. Herod je Isusa ruglu izvrgavao, do boli ismijavao, s njim komedijao, i vratio ga Pilatu.
– Herod je završio svoje „kraljevanje“ 39. godine tako da su mu oduzeta sva imanja i pokrajine kojima je upravljao i prognan je u Galiju. Ali izlazeći iz kuće, po naredbi brata mu Heroda Agripe, ubio ga je jedan rimski general. Eto tako završava onaj koji Krista izruguje, a Krstitelju glavu odrubljuje. Tko se mača laća…
4 – Kajfa – zavidnik. Veliki svećenik saducejske sljedbe od 18. do 36. godine poslije Krista. Veliki je svećenik bio biran svake godine po odredbi rimske vlasti. A Kajfa se 18 uzastopnih puta popeo na velikosvećeničko postolje. Možeš misliti kakvim se mitima i korupcijama običavao toga svećeništva dočepati. On je prvi tražio raspeće Isusovo, jer Židovi nisu smjeli ubiti nikoga bez odobrenja carskoga namjesnika. „Znao je, doista, da ga predadoše iz zavisti“ (Mt 27,17). Zavidni velesvećenici što je Isus okupio oko sebe četu apostola, što propovijeda masama koje za njim grnu, što liječi bolesne, uskrisuje mrtve, što prašta „neoprostivim“ bludnicama i carinicima… Kajfa do koju godinu nakon Isusove smrti i uskrsnuća silazi s povijesne scene, nestaje u crnom mraku tamne noći. Nađen je jedan grob na jugu Jeruzalema 1990. s natpisom Kajf. Ako je njegov, eto bio je povijesna osoba – ovo onima koji i to niječu. Ne znamo kako je završio, osim da je položen u grob da čeka uskrsnuće u koje kao saducej nije ni vjerovao!
– Bi li ti volio završiti u miru s Bogom, u miru s drugima, doći na sud Božji bez dugova i utega? Obavi sakramentnu pobožnost devet prvih petaka s ispovijeđu i pričešću da ti Srce Isusovo pomogne na dan smrti. I, inače, ispovijedaj se redovito!
5 – Baraba – srditi ubojica. Pojam za najgorega čovjeka. To je bezočnik, drznik, zlobnik i razbojnik; nevaljalac i prostak; vucibatina, skitnica i propalica; mutikaša i raspikuća; dvoličnjak i pokvarenjak; hulja, huligan, prevarant, lopov i bandit; izrod i gad koji je razmijenjen za pravednoga Isusa prigodom pashalne amnestije ili pomilovanja. Nije moglo biti većega poniženja za Isusa. Prikazan kao revolucionar i čovjekoubojica, pušten iz zatvora iako je osuđen na raspeće, a na križ poslan Isus. Isus je umro umjesto Barabe, za Barabu. Baraba se vratio u svoj svijet i vjerojatno je i dalje silovao i klao, ubijao i krao, palio i žario. A onda kako živio, tako i završio.
– Bi li ti, vjerniče, volio čestito završiti ovaj život? – Bih. Drži se Božjih uputa. Ispovijedaj se redovito. Obavljaj u slavu Srca Isusova ne samo devet prvih petaka skrušeno i savjesno, nego devet puta devet prvih petaka, uvijek, da ti se Isus smiluje i da imaš mogućnosti kajanja i na času smrti, da ti dođe svećenik i ispovjedi te, pričesti i poulja. I tebe i svakoga od nas.
6 – Gizma – siledžija. Jedan od dvojice razbojnika koji su razapeti zajedno s Isusom. Gizma je izvan kontrole i izvan pameti. Najprije se obraća Isusu i pogrđuje ga: „Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!“ A Isus upravo to čini, s križa svima nudi oproštenje: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine! Gizma samo prigovara, psuje i pogrđuje, i ne zna što čini. Ne obraća se duhom. Ne traži oproštenja svim srcem svojim. Ne prizna se grješnikom. I nije ga briga u kakvu će vječnost dopasti: mračnu ili sjajnu, prokletu ili blaženu. Strašna tragedija u očima ljudskim. Tajna sitne ljudske slobode i tajna neizmjerne Božje slobode!
– Ne dao Bog ikomu da završi život kao Gizma!
7 – Dizma – raskajanik. Kada su na Veliki petak bili razapeti, obojica zlikovaca, nije bilo razlike između njih: „Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici“ (Mt 27,44). Jednako ponavlja i evanđelist Marko (15,32). Međutim, tijekom dana, pet prije dvanaest, došlo je do „prijelomne vijesti“, koju je zabilježio sv. Luka: „Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: ‘Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!’ A drugi ovoga prekoravaše: ‘Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.’ Onda reče: ‘Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.’ A on će mu: ‘Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!’“ (Lk 23,39-43). Upravo je iz ovoga dramatična odlomka i preokreta uzet naslov za ovu knjigu. Naslov i sadržaj: muka i uskrsnuće; vaj i raj! Naslov izgovoren od raspeta i raskajana zločinca Isusu: Sjeti me se kada u raj dođeš! Čovjek se u svome kajanju otkrčio od križne daske i protegnuo se prema Isusu koliko je mogao – pogledaj sliku! – vapijući za njegovim Kraljevstvom. A i Isus se okrenuo koliko se na križu mogao okrenuti – pogledaj sliku! i odgovara raskajanom razbojniku: U raju ćeš danas sa mnom biti! Rečenice koje povezuju ljudsku grješnost i božansku milosrdnost, zemaljsku nedaću/muku i nebesku diku, ovosvjetsko mučeništvo i rajsko blaženstvo. Veličanstvenih li riječi s razbojnikovih usana i beskrajno veličanstvenijih iz Isusova srca. To je vrhunski vidljivi plod Isusove muke na križu. To je Evanđelje, Kraljevstvo Božje. To je grješnikov zov i Otkupiteljev odgovor. Vapijuća ljudska bijeda i hrđa i obilna milost Božjega dara milosrđa. Dizma je isplivao iz potopa ljudskoga grijeha samo zato jer se iskreno pokajao i od Isusa milost želio. Dizma je protegnut na uskrsnuće tijela.
