Vijest da se u Bosni i Hercegovini supruge mogu „kupiti“ za 500 eura izazvala je brojne reakcije javnosti. Međutim, iza senzacionalističkih naslova krije se razrađen i kontroverzan model bračnog posredovanja koji otvara niz pitanja o sigurnosti žena, zaštiti ljudskih prava i mogućim zlouporabama.
Platforma ZEFAAF, prema dostupnim navodima, ima sjedište u Amsterdamu, u Nizozemskoj, gdje djeluje kao ured za nizozemsko i europsko tržište, PIŠE infocus.ba.
Platformu je osnovao dr. Tariq bin Zahw s ciljem povezivanja muslimana diljem svijeta. Posebnu pozornost agencija je usmjerila na Bosnu i Hercegovinu, gdje, prema navodima, organizira terenske posjete te radi na širenju svoje mreže i otvaranju lokalnih podružnica. Cilj joj je povezivanje djevojaka i njihovih obitelji iz BiH s potencijalnim bračnim partnerima iz Europe i drugih dijelova svijeta.
Međutim, način na koji funkcioniraju takozvani VIP programi, kao i novčani iznosi koji se pritom spominju, otvaraju pitanja koja nadilaze okvire uobičajenih platformi za upoznavanje.
Iznos od 500 eura, koji je privukao najviše pozornosti, navodno predstavlja osnovnu administrativnu naknadu koju muškarci iz inozemstva plaćaju za pristup bazi podataka i pokrivanje troškova terenskog rada.
Posebnu pozornost izazivaju VIP programi namijenjeni imućnijim klijentima, uključujući bogate muškarce iz arapskih i zaljevskih zemalja. Za razliku od uobičajenih digitalnih platformi, na kojima se komunikacija uglavnom odvija putem interneta, VIP program agencije ZEFAAF navodno uključuje i izravan rad na terenu.
Prema tim navodima, timovi i delegacije agencije dolaze u lokalne zajednice diljem Bosne i Hercegovine, stupaju u kontakt s djevojkama i njihovim obiteljima te organiziraju susrete uživo kako bi se dogovorili brakovi u skladu s tradicionalnim i obiteljskim običajima. Klijentima se pritom navodno jamči i diskrecija.
Zabrinutost zbog mogućeg iskorištavanja žena
Upravo je ovakav komercijalizirani pristup bračnom posredovanju, uz uključivanje novčanih transakcija, izazvao brojne reakcije i zabrinutost u bosanskohercegovačkoj javnosti.
Kritičari upozoravaju na mogućnost komercijalizacije braka, iskorištavanja žena i potencijalne rizike od trgovine ljudima. Posebno se ističe zabrinutost da bi se teška gospodarska situacija i nedostatak perspektive za mlade žene mogli iskorištavati kako bi ih se potaknulo na sklapanje brakova s osobama koje ne poznaju i s kojima bi potom odlazile živjeti u inozemstvo.
S druge strane, ovakvi oblici međunarodnog bračnog posredovanja otvaraju i složena pravna pitanja.
Budući da se platforma predstavlja kao međunarodna organizacija koja omogućuje dobrovoljno sklapanje brakova u skladu s vjerskim i tradicionalnim običajima, nadležnim institucijama može biti otežano utvrđivanje eventualnih nepravilnosti.
Samo bračno posredovanje nije dokaz nezakonitog postupanja. Međutim, u slučajevima u kojima postoji sumnja na prisilu, prijevaru, iskorištavanje ili trgovinu ljudima, potrebno je postupanje nadležnih institucija.
Osnivači platforme, predvođeni dr. Tariqom bin Zahwom, odbacuju optužbe o povezanosti s trgovinom ljudima te tvrde da je riječ o zakonitom i dostojanstvenom načinu povezivanja muslimanskih obitelji i potencijalnih bračnih partnera diljem svijeta.
Pitanja sigurnosti i mogućih ekstremističkih utjecaja
Osim gospodarskih i moralnih dvojbi, slučaj otvara i ozbiljna pitanja o sigurnosti sudionika te mogućim zlouporabama međunarodnog bračnog posredovanja.
Posebnu zabrinutost izaziva nedostatak javno dostupnih informacija o tome provjeravaju li se identitet, prošlost i stvarne namjere muškaraca koji putem ove platforme dolaze u Bosnu i Hercegovinu.
U javnosti su se pojavile i tvrdnje o mogućim vezama pojedinaca uključenih u ovakve aktivnosti s radikalnim islamističkim krugovima. Dodatne sumnje potaknuli su navodi o pojavljivanju natpisa koji se povezuju s takozvanom Islamskom državom na određenim videosnimkama.
Međutim, takve tvrdnje zahtijevaju neovisnu i temeljitu provjeru te se bez konkretnih dokaza ne mogu smatrati potvrđenim činjenicama. Sama činjenica da je riječ o međunarodnoj platformi za povezivanje muslimanskih bračnih partnera ne predstavlja dokaz bilo kakve povezanosti s ekstremizmom.
Ako postoje vjerodostojne informacije koje upućuju na moguće sigurnosne prijetnje, njihovu provjeru trebale bi provesti nadležne institucije.
Tko štiti žene ako ugovoreni brak završi nasiljem?
Možda i najvažnije pitanje koje ovaj slučaj otvara jest tko jamči sigurnost žena koje putem ovakvih posredničkih aranžmana sklapaju brakove i odlaze živjeti u inozemstvo.
Odlazak u stranu zemlju radi sklapanja braka s osobom koju žena prethodno nije dovoljno upoznala može nositi određene sigurnosne rizike, osobito ako ne poznaje jezik, pravni sustav i društvene okolnosti zemlje u koju odlazi.
Postavlja se pitanje što se događa ako žena postane žrtva obiteljskog nasilja, ako joj se oduzmu osobni dokumenti ili ograniči sloboda kretanja te kome se u takvim okolnostima može obratiti za pomoć.
Jednako je važno utvrditi postoje li mehanizmi zaštite, provjeravaju li se potencijalni bračni partneri i tko preuzima odgovornost u slučaju zlostavljanja ili drugih oblika iskorištavanja.
Bez jasnih odgovora na ta pitanja teško je procijeniti koliko su ovakvi oblici međunarodnog bračnog posredovanja transparentni i sigurni za sve uključene strane.
Potrebna veća transparentnost i nadzor institucija
Slučaj platforme ZEFAAF otvorio je širu društvenu raspravu o granicama međunarodnog bračnog posredovanja, ulozi tradicionalnih i vjerskih običaja te odgovornosti državnih institucija u zaštiti prava i sigurnosti žena.
Dok se ne razjasne pitanja o načinu financiranja, organizaciji i djelovanju posrednika na terenu, važno je inzistirati na transparentnosti i odgovarajućem institucionalnom nadzoru.
Zaštita žena, sprječavanje prisile i iskorištavanja te provjera zakonitosti poslovanja moraju biti prioritet nadležnih institucija.
Dobrovoljno sklapanje braka pravo je svake punoljetne osobe, ali taj pristanak mora biti slobodan, informiran i bez bilo kakvog oblika pritiska. Upravo bi to, uz učinkovitu zaštitu ljudskih prava, trebalo biti temelj svakog oblika međunarodnog bračnog posredovanja.
