Dugotrajna suša i ekstremno visoke ljetne temperature ostavile su ozbiljne posljedice na ovogodišnji urod šipka u Hercegovini. Voćka koja je desetljećima simbol hercegovačkog krša i poznata po iznimnoj otpornosti na sušu ove je godine teško stradala. Plodovi su sitni, ispucali i gotovo bez soka, a mnoge obitelji strahuju da ove jeseni neće imati dovoljno šipka ni za tradicionalnu proizvodnju domaćeg soka.
Posljedice dugotrajnog nedostatka oborina vidljive su na brojnim stablima diljem Hercegovine. Umjesto karakterističnih crvenih i sočnih zrna, unutrašnjost mnogih plodova gotovo je bijela, prozirna i suha.
Iako je šipak poznat kao voćka koja uspijeva i u najtežim uvjetima, ovogodišnje vremenske prilike pokazale su da čak i njegova izdržljivost ima granice.
Velika suša ostavila teške posljedice
Šipak je jedna od najprepoznatljivijih voćnih vrsta Hercegovine. Raste na kamenitim i oskudnim zemljištima, često bez navodnjavanja i posebne njege, zbog čega se smatra jednom od najotpornijih voćaka ovoga podneblja.
Međutim, dugotrajne visoke temperature i izostanak značajnijih oborina tijekom ljetnih mjeseci nepovoljno su utjecali na razvoj plodova.
Brojni šipci ostali su sitni, a velik dio plodova popucao je prije nego što je dosegnuo punu zrelost. Čak i oni koji su se uspjeli razviti često imaju nedovoljno sočna zrna, zbog čega je njihova iskoristivost za proizvodnju soka znatno smanjena.
„Bila je velika suša. Dobro je da se ima što ubrati“, kazao je jedan od hercegovačkih uzgajivača, ističući kako je velik broj plodova propao zbog nedostatka vlage.
Listopad je tradicionalno vrijeme berbe šipka u Hercegovini, ali ovogodišnje stanje pokazuje da će u mnogim domaćinstvima berba biti znatno skromnija nego inače.
Stručnjaci upozoravaju: Šipak voli glavu na suncu, a noge u vodi
Iako se šipak često smatra voćkom kojoj gotovo nije potrebna voda, stručnjaci upozoravaju da je za kvalitetan i obilan urod navodnjavanje iznimno važno.
Na promotivno-ocjenjivačkoj i znanstveno-stručnoj radionici posvećenoj šipku, koju je organizirao Federalni agromediteranski zavod (FAZ), o ovoj je temi govorio dr. sc. Miro Barbarić, stručni savjetnik Zavoda.
U izlaganju pod nazivom „Principi navodnjavanja kulture šipka“ Barbarić je ukazao na važnost pravilne opskrbe vodom, potvrđujući poznatu narodnu izreku:
„Šipak voli da mu je glava na suncu, a noge u vodi.“
Upravo ta izreka najbolje opisuje problem ovogodišnje proizvodnje. Premda šipak dobro podnosi visoke temperature i može preživjeti na kamenitim terenima, nedostatak vode tijekom razvoja plodova može ozbiljno smanjiti njihov prinos i kvalitetu.
Ovogodišnja suša još je jednom pokazala razliku između sposobnosti biljke da preživi u nepovoljnim uvjetima i njezine sposobnosti da u takvim okolnostima donese kvalitetan urod.
U Hercegovini manje od 55 hektara intenzivnih nasada šipka
Unatoč povoljnim prirodnim uvjetima i velikom gospodarskom potencijalu, organizirani uzgoj šipka u Hercegovini još uvijek je skromno zastupljen.
Prema podacima iznesenima na stručnoj radionici, površine intenzivnih nasada šipka u prethodnih sedam godina nisu se povećavale, a ostale su na manje od 55 hektara.
To je približno dvostruko više od površina pod intenzivnim nasadima smokve, ali i dalje nedovoljno s obzirom na mogućnosti koje pruža hercegovačko podneblje.
Dok maslina posljednjih godina dobiva sve veću pozornost proizvođača, stručnjaka i tržišta, šipak još uvijek čeka ozbiljniju valorizaciju.
Poseban problem predstavlja i nedovoljna razvijenost prerade. Iako se od šipka mogu proizvoditi različiti prehrambeni proizvodi, na domaćem tržištu značajnije je zastupljen uglavnom sok, dok su ostale prerađevine znatno rjeđe.
Šipak se sve više prodaje uz prometnice i na sajmovima
Unatoč slabijem ovogodišnjem urodu, šipak je i dalje jedan od najprepoznatljivijih jesenskih proizvoda Hercegovine.
Tijekom jesenskih mjeseci sve je zastupljeniji na lokalnim sajmovima, tržnicama i improviziranim prodajnim mjestima uz prometnice, gdje domaći proizvođači nude svježe ubrane plodove.
Posebno su traženi šipci iz domaćeg uzgoja koji nisu tretirani zaštitnim sredstvima, što mnogi kupci smatraju njihovom dodatnom vrijednošću.
Hercegovački proizvođači tradicionalno razlikuju slatki šipak, poznat kao sladunac, koji se najčešće konzumira svjež, i kiseli, odnosno divlji šipak ili ljutunac, koji je posebno cijenjen za proizvodnju domaćeg soka.
Upravo je proizvodnja soka jedan od najvažnijih načina iskorištavanja ove voćke, a u brojnim obiteljima recepti i način pripreme prenose se s generacije na generaciju.
Od prodaje šipka do proizvodnje domaćeg soka
Šipak mnogim hercegovačkim obiteljima predstavlja i dodatni izvor prihoda.
Prodaja svježih plodova tijekom jeseni tradicionalno omogućuje ostvarivanje prihoda koji se koriste za podmirivanje kućanskih troškova, nabavu ogrjeva i druge potrebe.
No zbog slabijeg uroda i smanjene kvalitete plodova ove godine sve se više postavlja pitanje isplativosti prodaje i prerade.
Dio proizvođača odlučuje se na proizvodnju domaćeg soka, koji na tržištu postiže znatno veću cijenu od svježih plodova.
Tradicionalni način pripreme uključuje čišćenje zrna šipka, njihovo miješanje sa šećerom te naknadno cijeđenje dobivene smjese. Drugi način podrazumijeva korištenje posebnih preša za izdvajanje soka.
Međutim, kada zbog suše u plodovima nema dovoljno tekućine, proizvodnja soka postaje znatno zahtjevnija i manje isplativa.
Hoće li zbog suše porasti cijena šipka i domaćeg soka?
Smanjen urod mogao bi se odraziti i na cijene svježeg šipka te njegovih prerađevina.
U ranijim sezonama pojedini proizvođači prodavali su svježi šipak po cijeni od 1 do 1,5 KM po kilogramu, dok se domaći sok prodavao po cijenama od 10 do 15 KM, ovisno o pakiranju i načinu proizvodnje.
Te cijene ne predstavljaju potvrđeno stanje na ovogodišnjem tržištu, ali pokazuju koliko se vrijednost šipka povećava njegovom preradom.
Zanimljivo je i da se u turističkim mjestima Hercegovine šipak prodaje pojedinačno, kao svojevrstan simbol ovoga podneblja. Tako su se u Međugorju plodovi nudili turistima i po cijeni od jednog eura za komad.
Hoće li ovogodišnja suša dovesti do znatnijeg povećanja cijena, ovisit će ponajprije o ukupnim količinama ubranog šipka i potražnji za domaćim proizvodima.
Čak ni divlji šipak nije potpuno otporan na sušu
Divlji šipak, poznat i kao ljutunac, autohtona je voćna vrsta koja stoljećima spontano raste na hercegovačkom kršu, uz putove, po živicama i na zapuštenim zemljištima.
Posebno je rasprostranjen u dolinama Neretve, Trebižata i Bregave te na području Ljubuškog, Čapljine, Čitluka, Mostara, Stoca, Neuma i Trebinja.
Njegov snažan korijenov sustav omogućuje mu uspijevanje na kamenitim terenima na kojima mnoge druge voćne vrste teško opstaju.
Ipak, otpornost na sušu ne znači da dugotrajni nedostatak vode neće utjecati na razvoj, veličinu i kvalitetu plodova. Biljka može preživjeti nepovoljne uvjete, ali to ne jamči dobar urod.
Upravo se to pokazalo kao jedan od najvećih problema ovogodišnje berbe.
Zdravstvena i nutritivna vrijednost šipka
Osim gospodarskog potencijala, šipak je cijenjen i zbog svojeg nutritivnog sastava.
Šipak sadrži antioksidanse, vitamine, minerale i druge biološki aktivne spojeve. Njegova redovita konzumacija, kao dio uravnotežene prehrane, može pridonijeti očuvanju zdravlja.
Posebno se istražuje moguća povezanost sastojaka šipka sa zdravljem srca i krvnih žila, dok su njegovi polifenoli poznati po antioksidativnim svojstvima.
Unatoč tim prednostima, mogućnosti prerade i tržišne promocije šipka u Hercegovini još uvijek nisu dovoljno iskorištene.
Podsjećanje na veliku sušu iz 2017. godine
Hercegovina se i ranije suočavala s godinama u kojima su visoke temperature i manjak oborina ozbiljno ugrozili poljoprivrednu proizvodnju.
Jedna od posebno teških bila je 2017. godina, kada je dugotrajna suša također prouzročila velike gubitke u urodu šipka.
Ovogodišnji prizori ponovno podsjećaju na ranije sušne sezone, ali i otvaraju pitanje kako će se tradicionalne voćne kulture prilagođavati sve zahtjevnijim vremenskim uvjetima.
Posljedice visokih temperatura nisu vidljive samo na šipku. Dugotrajni nedostatak vlage nepovoljno se odrazio i na druge voćne vrste, osobito one koje tijekom ljetnih mjeseci zahtijevaju dovoljno vode za pravilan razvoj plodova.
Hercegovina bi mogla ostati bez znatnog dijela uroda
Šipak je mnogo više od obične voćke. On je dio hercegovačke tradicije, prepoznatljiv simbol krajolika i važan sastojak domaćih proizvoda.
Iako ima velik potencijal za organizirani uzgoj i proizvodnju kvalitetnih prerađevina, još uvijek je velikim dijelom prepušten spontanom rastu i pojedinačnoj proizvodnji.
Ovogodišnja suša pokazala je koliko je važno razmišljati o navodnjavanju, zaštiti domaće poljoprivredne proizvodnje, očuvanju autohtonih voćnih vrsta i prilagodbi sve izraženijim vremenskim ekstremima.
Hercegovina, kraj u kojem je šipak gotovo neizostavan dio krajolika i jesenske tradicije, ove bi godine mogla ostati bez znatnog dijela uroda jedne od svojih najprepoznatljivijih voćaka.
A činjenica da je čak i šipak, poznat po svojoj izdržljivosti na surovom hercegovačkom kršu, teško podnio ovogodišnju sušu dovoljno govori o njezinim posljedicama.
Možda upravo ovogodišnja berba bude dodatni poticaj da se ovoj vrijednoj voćnoj kulturi posveti više pozornosti, osobito kada je riječ o sustavima navodnjavanja i razvoju organizirane proizvodnje.
