Kaže se da je šutnja ili zašutjeti ljudska vrlina ili krepost. U Glasniku mira-Međugorje fra. Stanko Mabić je napisao da bi trebalo 15 minuta šutjeti, a jednu minutu govoriti. Isus je radikalan u Evanđelju i kaže: Vaš govor neka bude da –da ili ne-ne i ništa više od toga.
Prisjećam se starijih ljudi u odnosu na današnje vrijeme kada je bila šutnja između više osoba ili bi se reklo po koja riječ, ali bilo je i onih koji nisu uvlačili jezika i rekli bismo suprotnost šutnji. Šutnja je zlato, kaže narodna izreka ili ona stara izreka: „Ispeci pa reci“. Treba znati kada u govoru zašutjeti ili umjereno pričati. Jezik je naš najmanji organ, no može nas sablažnjavati ili povrijediti sa uvredljivim riječima. Također, može i liječiti ili iskazivati ljubav prema bližnjemu. Komunikacija ili govor između dvije ili više osoba je nužna kao i šutnja u pravo vrijeme.
Kada zašutjeti? Ako nismo sigurni u ono što pričamo ili govorimo, kada ne znamo da li je istinito ili lažno, pa čak za nekoga može biti i uvredljivo. Moramo imati kontrolu nad našim jezikom!
Međutim, isto tako ni pretjerana šutnja nije dobra, jer onda u razgovoru ne znamo što osoba misli o nama i dolazimo u nezgodnu poziciju. Svaki čovjek se sastoji od vanjskog i nutarnjeg bića. Govor čovjeka otkriva njegovu vanjštinu, a šutnja njegovu nutrinu u srcu. Iz srca izlaze sve namisli čovjeka, a to su dobrota, zloća, požuda, zavist, ljubomora, srdžba, ljutnja i na kraju se rađa grijeh. Često se može čuti da su opasniji ljudi koji šute od onih koji govore, bar nama se tako čini.
Isus kaže: „Čuvaj te se ljudi“, a druga zapovijed glasi: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe i ljubite neprijatelje“.
Sve treba biti u umjerenosti počevši od hrane, pića pa i naše komunikacije sa drugim osobama. Ta stavka je važna u obitelji. Kao što nije dobro za osobu koja je sklona pretjeranom govoru isto tako i nije dobra stalna šutnja. Šutnja također može puno toga reći ako znamo isčitavati nečije misli. Bog nam je stvorio udove da se s njima na pravilan način služimo počevši od ruku, nogu, očiju ili ušiju. Bog nam je stvorio udove da se njima služimo, a ne da činimo bilo koji grijeh. To nam govori i Isus Krist u evanđelju. Ako ne znamo na pravilan način govoriti ili komunicirati, onda je bolje zašutjeti i tada šutnja dobiva na punom značenju.
