Vjerovalo se da ljutika štiti od uroka ili zlih vradžbina, a ime joj je dao Plinije prema gradu Askoloniji. Ljutika potječe sa Srednjeg istoka, točnije iz Palestine, a u Evropu je prenesena za vrijeme križarskih ratova.
Od tada do današnjih dana, pučka medicina koristi ljutiku u ljekovite svrhe, a u novije vrijeme i službena medicina, zahvaljujući brojnim istraživanjima uvažava njezinu ljekovitost.
Ljutika i janjetina
No, na prvom mjestu, ljutika se uzgaja za potrebe kulinarstva, i to ne bilo kojeg. Posebno se njeguje kultura konzumiranja mlade ljutike kao isključivi i nezaobilazni prilog mladoj pečenoj kozletini – jaretini, a može i janjetini.
Vegetarijanska i makrobiotička prehrana u novije vrijeme sve prisutnija kod mlađih, savjetuje sve veće korištenje ljutike u prehrani. Ljutika je povrtna kultura koja se kod nas uzgaja kao jednogodišnja biljka, uglavnom na okućnicama i vrtovima.
Naraste 20 – 50 centimetara u visinu i razvija jaku biljnu masu, formira snažan bus, odnosno sklona je bokorenju. Vrlo je otporna na niske temperature i lako može podnijeti i do -10°C, stoga se uzgaja kao zimski rani zeleni luk.
Ljutika rijetko razvija cvijet, a kada sazrije, ljuska lukovice je bakreno-žućkaste boje. Okus ljutike je znatno blaži, nježniji i ukusniji od crvenog luka (kapule), lakše se čuva preko zime i ne klija.
