- Djeca, odnosno mladi ispod 18 godina, uopće ne bi trebali imati mogućnost kockanja ni na koji način
- Ukupno sportsko i RNG klađenje za razdoblje od 2016. do 2022. iznosi 11,326.778,126 KM
- Dječaci u kladioničarskim krugovima postaju aktivni već u šestom razredu, a djevojčice nešto poslije
- Najbolji pokazatelj razmjera kockanja i klađenja je podatak Porezne uprave FBiH da priređivači igara na sreću svake godine prometuju milijarde maraka.
Da se sve više bh. građana voli okušati u igrama na sreću, nije tajna, no za neke to, nažalost, predstavlja veliku opasnost. Broj mjesta na kojima kušaju svoju sreću veći je nego ikada, a problemi se javljaju već u maloljetničkim godinama. Istraživanja pokazuju kako se gotovo polovina stanovnika BiH barem jednom iskušala u nekoj od igara na sreću. Stručnjaci upozoravaju kako nismo ni svjesni razmjera tog problema te da kockanje postaje problem kojeg veliki dio društva uopće nije svjestan.
Procjene
RS-a nije priopćila podatke, dok su, prema evidencijama Porezne uprave FBiH, u 2022. godini porezni obveznici – priređivači igara na sreću klađenjem ostvarili ukupan promet u iznosu od 1.712,384.153 KM, što je za 114 milijuna KM više nego u 2021. Ukupno sportsko i RNG klađenje za razdoblje od 2016. do 2022. iznosi 11,326.778,126 KM. Sanela Pekić iz udruge za prevenciju ovisnosti “NARKO-NE” Sarajevo za BHRT je kazala kako se o tom problemu još uvijek premalo govori. – Kod nas se još uvijek o kockanju ne govori kao o problemu kakav on zaista jest. Neke procjene pokazuju kako u BiH više od 500.000 osoba posjećuje kladionice i kocka svakodnevno, a da su, od tog broja, nekih 50 tisuća patološki kockari. Što znači da su to osobe koje su razvile ovisnost o kockanju – kazala je Pekić za BHRT. I dr. sc. Marko Romić, spec. traumatske psihologije, voditelj Kluba liječenih ovisnika o kockanju “KLOK” Mostar, za Večernji list je kazao kako sve veći broj ljudi odlazi u kladionice te se osvrnuo i na mlade koji u sve ranijoj dobi odlučuju okušati sreću u kladionicama. – Kada govorimo o punoljetnim patološkim kockarima, njih je oko 50 tisuća. To je procjena na temelju relevantnih, znanstvenih činjenica i metoda koje se koriste u svijetu. Što se tiče djece, nažalost, ona već u ranijoj dobi ulaze u kladionice. Kada govorimo o dječacima, oni u kladioničarskim krugovima postaju aktivni već u šestom razredu, a djevojčice nešto poslije. Taj podatak zapravo je najbolji pokazatelj koliko je naš sustav neučinkovit, truo i bolestan te pokazuje svu složenost situacije u kojoj živimo. Djeca, odnosno mladi ispod 18 godina, uopće ne bi trebali imati mogućnost kockanja ni na koji način, međutim, oni kockaju – objašnjava dr. Romić i dodaje: – Trenutačno imam tri ili četiri osobe mlađe od 18 godina koje su na liječenju jer su, nažalost, postale patološki kockari. Već u drugom razredu srednje postaju patološki kockari, što je poražavajući podatak – kaže dr. Romić koji u školama provodi preventivne programe i predavanja o kockanju. – U školama u Mostaru i Hercegovini provodim programe prevencije, i to zahvaljujući osoblju koje prepoznaje problem. Taj program traje godinama, ali to je opet samo kap u moru jer mi tako gasimo požar. Prava prevencija trebala bi podrazumijevati širu akciju, počevši od edukacije roditelja, nastavnog osoblja pa tek onda djece – objašnjava sugovornik.
Prepoznavanje problema
Zanimalo nas je i kako djeca reagiraju na njegova predavanja. – Djeca pokazuju nevjerojatno veliko zanimanje. Oko 300 ili više djece bude na predavanjima i zanimljivo je da im satima mogu pričati, a da se u dvorani ni muha ne čuje. Nakon predavanja postavljaju pitanja i komentiraju. Rekao bih da djeca prepoznaju problem kockanja jer većina ih ima problem u vlastitoj obitelji. Brojni od njih imaju, nažalost, priliku svjedočiti svađama u vlastitim domovima, raspadu obitelji zbog kocke… – kaže sugovornik ističući kako je krajnje vrijeme da se reagira na ovaj problem. – Mislim da je krajnje vrijeme da naše vlasti, koje sebe predstavljaju kao zaštitnike naroda, konačno nešto konkretnije počnu raditi na planu prevencije, a ne da objašnjavanju građanima kako je to u njihovu interesu zaključuje dr. Romić u razgovoru.• –
