Kada osjećaju da njihov dodatni trud nije prepoznat ili nagrađen, prestaju ulagati dodatne napore na poslu
Niske plaće, fiksno radno vrijeme i kruta pravila više nisu prihvatljivi za mlade rođene između 1995. i 2010. godine
Mnoge uloge koje su se ranije tolerirale sada se nazivaju pravim imenom – loše plaćene i mentalno iscrpljujuće
Nekada nije bilo dovoljno radnih mjesta u BiH, a onda su problem postale male plaće. Stotine tisuća ljudi zbog toga su, ali i zbog loših uvjeta rada, otišle iz države. Sada je situacija drugačija. Poslodavci vape za radnicima, a nove generacije kao da jasno poručuju kako ne žele raditi fizičke poslove, ali i da ne žele raditi za male plaće. Značajan dio i onih koji su zaposleni nije zadovoljan plaćom, zbog čega napuštaju državu.
“Tiha ostavka”
Sve više mladih u BiH odlučuje se raditi samo ono što piše u ugovoru. Razlozi i utjecaj ovog trenda na tržište rada su brojni. U posljednje vrijeme na domaćem tržištu rada u BiH sve se češće susrećemo s pojavom koju stručnjaci nazivaju “tiha ostavka”. Ovaj fenomen označava stav zaposlenih, posebno mladih, da ispunjavaju isključivo one radne zadatke koji su precizno definirani ugovorom o radu, bez dodatnog angažmana i prekovremenog rada. Razlog za ovakav stav nije samo želja za očuvanjem ravnoteže između posla i privatnog života već i sve češći osjećaj nezadovoljstva, nedostatak podrške na poslu i želja za pravdom u radnim odnosima. Mladi radnici danas, za razliku od ranijih generacija, sve jasnije postavljaju granice između radnih obveza i slobodnog vremena. Oni nisu spremni svoje vrijeme i energiju trošiti na zadatke koji nisu eksplicitno navedeni u ugovoru, osobito ako za to ne dobivaju dodatnu naknadu ili priznanje. U mnogim slučajevima takav stav proizlazi iz dugotrajne frustracije zbog neadekvatnih uvjeta rada i nerealnih očekivanja poslodavaca. Mladi ljudi sve češće žele izbjeći izgaranje i stres koji mogu nastati zbog preopterećenosti te stoga biraju raditi onoliko koliko je zakonski dogovoreno, poštujući time i svoje granice i svoje potrebe. Još jedan važan čimbenik je nepostojanje adekvatnih sustava motivacije i nagrađivanja dodatnog rada. Kada zaposleni osjećaju da njihov dodatni trud nije prepoznat ili nagrađen, prestaju ulagati dodatne napore. To se reflektira i na opće ozračje u tvrtkama, gdje se poštuje minimalna razina angažmana definirana ugovorom, ali se ne ide dalje. Drugačiji odnos mladih prema poslu nije prisutan samo na ovim prostorima. Generacija Z sve češće zaobilazi poslove koji su nekada slovili kao “prirodan početak karijere”, pokazala je Gallupova anketa. Niske plaće, fiksno radno vrijeme i kruta pravila više nisu prihvatljivi za mlade rođene između 1995. i 2010. godine. Što se promijenilo? Gallupova anketa pokazala je da je angažiranost zaposlenih u SAD-u pala na najnižu razinu u posljednjih 10 godina, samo 31% ljudi kaže da je “aktivno uključeno” u posao.
Gallupova anketa
Najveći pad bilježi se upravo kod mlađih od 35, a generacija Z jasno pokazuje kako nema namjeru pristajati na ono što su njihovi roditelji i stariji kolege nekada podrazumijevali, prenosi City Magazine.
Koji su poslovi na “crnoj listi”? Maloprodaja i ugostiteljstvo, call-centri, skladišta, kruti uredski poslovi od 9 do 17, prodaja na proviziju i neplaćene prakse. Za generaciju Z to znači samo jedno – potplaćeno, iscrpljujuće i bez dostojanstva. Poslovna savjetnica Abigail Wright kaže: “Generacija Z redefinira što znači imati dobar posao. Mnoge uloge koje su milenijalci ili generacija X tolerirali sada se nazivaju pravim imenom – loše plaćene i mentalno iscrpljujuće.” Zašto više ne “rade za iskustvo”? Jednostavno, financijska realnost se promijenila. “Prije 20 godina, poslije fakulteta, imao si mali dug, dijelio stan s cimerima i to je nekako išlo. Danas su najamnine astronomske, dugovi ogromni i mladi nemaju luksuz raditi poslove koji jedva pokrivaju troškove života”, objašnjava Kevin Thompson iz 9I Capital Group. Zato generacija Z radije bira freelance, sporedne poslove, rad na daljinu i fleksibilne aranžmane, umjesto da guta stres za “sigurnu plaću”. Naučili su postavljati granice. Wright dodaje: “Zašto bih bio na poslu bez fleksibilnosti i normalne plaće kada mogu sam birati uvjete? Generacija Z prozrela je staro obećanje ‘radi naporno i uspjet ćeš’. Radije će odustati nego pristati na manje od onoga što smatraju poštenim.” “Vidjeli su kako početni poslovi nisu uvijek vodili naprijed i kako su starije generacije radile cijeli život za korporacije koje su ih na kraju odbacile. Oni više cijene životna iskustva nego novac i to nije lijenost, to je poznavanje vlastite vrijednosti”, kaže Drew Powers. Što slijedi? Stručnjaci se slažu: poslodavci koji ponude fleksibilnost, poštovanje i realnu plaću dobit će najbolje talente. Oni koji se budu držali starog modela imat će problem pronaći radnike.
