Dm, dm, pa opet dm – i tako godinama unatrag. Dm-drogerie markt je, prema istraživanjima o zadovoljstvu zaposlenika provedenom od strane portala MojPosao, četrnaestu godinu zaredom najpoželjniji poslodavac u Hrvatskoj. U općoj hrvatskoj besparici i mahom slabo plaćenom radu godinama svi pričaju o plaćama u dm-u.
“Eh, da mi je”, reći će mnogi, pa čak i visokoobrazovani, ne nužno trgovačke struke, snatreći o razvikanim dm-ovim naknadama za rad, onim učestalo spominjanim trinaestim plaćama, božićnicama, regresima… Još kad je prošle jeseni, na predstavljanju poslovnih rezultata tvrtke, odjeknula vijest kako je prosječna neto plaća prodavačica u dm-u u poslovnoj 2022./2023. (zaključno s 30. rujnom) iznosila 1672,32 eura (12.600 kuna), što je za oko 12 posto više nego godinu ranije kad je bila 11.191,24 kune (1485,33 eura), nema ga tko se nije uhvatio za glavu i poželio se naći među njegovim zaposlenicima.
– Iskreno, ne mogu ja reći da je plaća loša, ali sve sam ja to zaradila – govori nam D. K., jedna od dugogodišnjih dm-ovih zaposlenica u Splitu brzinski rasvjetljavajući priču o, za hrvatske prilike, izrazito visokoj naknadi za rad u trgovini.
– Nema tu prosječne plaće, to što pričaju kako je plaća u dm-u 12, 13 tisuća kuna jednostavno ne stoji. Prilikom izračuna su na kup stavili i one s punim radnim vremenom i plaće poslovođa i božićnice i regrese, dakle sve su što su mogli nadodali su i onda su to podijelili – objašnjava nam kako su u tvrtki došli do izračuna o prosječnoj plaći prodavačice.
– Realno, sama plaća, s punom satnicom i poreznim olakšicama za dvoje djece je oko 1280 eura. Netko bez djece ima 1100 eura. Istina, dobijemo i trinaestu plaću i božićnicu u visini plaće, no netko radi 20, a netko 30 ili 40 sati tjedno. Oni s najvećom satnicom, kad se na godinu podijele sve plaće i svi ostali primici, mjesečno dobiju oko 1400 eura, a ne oko 1700 kako se govori – precizira Splićanka ne želeći da je se krivo shvati. Daleko od toga da je nezadovoljna, ali zasluži, uvjerava nas, skupa s kolegicama i kolegama svaki cent u dm-u.
– Što se tiče broja radnika drže nas na minimumu, zato nam i daju tolike plaće. Realno, radim za dvije osobe i dobijem dvije prosječne hrvatske plaće u trgovini. I to je jedina istina. Nema tu predaha, nema dana da ću proći lišo. Non-stop smo na radnoj temperaturi – opisuje atmosferu na radnom mjestu trgovkinja kod najatraktivnijeg poslodavca u sektoru referirajući se i na primanja nekih kolegica u trgovinama mješovitom robom.
– To su, otprilike, iste plaće kao u Lidlu. Iza njih stoji velika količina rada, stresno je, nema opuštanja. Nekad smo, prije neradnih nedjelja, dobivali tijekom tjedna slobodan dan, sada smo, konačno, barem nedjeljom doma – s olakšanjem navodi. Suprotno uvriježenom mišljenju kako je trgovkinjama u dm-ovim dućanima u shoping centrima zasigurno puno teže nego onima zaposlenima u manjim trgovinama, tvrdi kako manji prodajni objekt znači i više opterećenja za djelatnike.
– Teže je raditi u malom dućanu nego u velikom u šoping centru gdje je i veći broj radnika, pa se posao preraspodijeli. U malom su dvije djelatnice po smjeni i to je ubitačno. Da, da, dvije u smjeni. A što ste mislili?! Da će vam Švabo dati lovu na lipe oči – demistificira zablude govoreći da joj se jedna prijateljica, također splitska trgovkinja u potrazi za poslom, požalila kako nije mogla vjerovati kolike su plaće u Tedija.
– Prije dva mjeseca bila je na razgovoru i ponudili su joj početnu plaću od 600 eura. Pa što je njima svima?! Trebamo li svi otići iz ove države, oni nas doslovno tjeraju na to. Neka dovedu Filipinke i Nepalke, pa neka im rade! Jeste li čuli izjavu onog Nepalca na televiziji? Tema su bili vozači autobusa, pa ga je pitalo bi li radio za 1000 eura. I što je rekao?! Da bi, ali ako će mu biti plaćeni stan i hrana. Bo.. ti, tako bi i ja. Njima se ovdje plaća i smještaj što znači da im je bolje nego nama. Naši ljudi ne mogu pronaći, a bome ni platiti preskupe podstanarske stanove u Splitu. Pa vi procijenite kome je bolje… – ljuti se D. K. zbog općenito malih plaća u trgovačkom sektoru. Na svu sreću, ona koju donese kući, njoj i obitelji, omogućuje koliko toliko pristojan život.
– Dm je najbolji, ali znate zašto? Evo, reći ću vam… Druga moja prijateljica išla je na razgovor za posao u butiku luksuznog donjeg rublja. Što mislite, koliko su joj ponudili? Osamsto eura. Išla je i na razgovor u Metroa, rekli su joj 900 eura. Nema gdje nije išla i uvidjela kako u trgovini nema veće plaće od 800 eura. To je to. To su te velike plaće… Zato dm, pod navodnike, i jest najbolji kad su svi drugi očajni – ironično podvlači crtu Splićanka.
