Debljina je bolest. Kronična metabolička bolest.
Svjetska zdravstvena organizacija proglasila ju je najvećim globalnim kroničnim zdravstvenim problemom u odraslih. Radi se o problemu koji postaje ozbiljniji od pothranjenosti, navedeno je na stranicama Hrvatskog društva za debljinu.
Istraživanje Eurostata, objavljeno 2023. godine, pokazalo je da su Hrvati, prema podacima prikupljenim 2019. godine, najdeblji narod u Europi. Više od 70 posto muškaraca u našoj zemlji ima indeks tjelesne mase jednak ili veći od 25. Isti ili približan indeks tjelesne mase ima oko 60 posto žena.
Čak 2,7 posto BDP-a, odnosno 1,7 milijardi eura odlazilo je na troškove vezane uz debljinu, prema podacima iz 2019. godine. Ako nastavimo, a nastavljamo, možemo očekivati da će to 2060. godine biti 3,5 posto BDP-a, što je oko 5,8 milijardi kuna koje će otići na nešto što se može spriječiti – upozorila je na Hrvatski dan osviještenosti o debljini prošloga ožujka Sanja Musić Milanović, epidemiologinja u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.
TREND PORASTA OBOLJELIH
Koliko je problem prekomjerne tjelesne težine i debljine velik i raširen, svjedoči i golemi interes za skup o debljini, koji su u prosincu u Osijeku organizirali Hrvatsko endokrinološko društvo, Klinika za unutarnje bolesti KBC-a Osijek i tamošnji Medicinski fakultet. Ilustracije radi, broj zainteresiranih liječnika različitih medicinskih grana, nutricionista, medicinskih sestara… iz cijele Hrvatske bio je toliki da ih se sve nije moglo smjestiti u nekoliko osječkih hotela, zbog čega ih je dio u dva dana trajanja ovoga skupa, neposredne prethodnice Dana dijabetologa također održanih u Osijeku – bio “raspoređen” u privatnom smještaju.
Što su uzroci tolikoj pojavnosti debljine Hrvatskoj, kako se društvo odnosi prema toj kroničnoj bolesti, i što čini – i čini li išta – na njezinu suzbijanju i prevenciji, razgovarali smo s doc. dr. sc. Silvijom Canecki-Varžić, endokrinologinjom, predsjednicom Hrvatskog endokrinološkog društva, voditeljicom Zavoda za endokrinologiju i predstojnicom Klinike za unutarnje bolesti KBC-a Osijek, osobom koja je glavni “krivac” za sjajnu organizaciju skupa o debljini, na kojemu su liječnici različitih specijalizacija održali predavanja o različitim aspektima odnosa prema ovoj bolesti.
Prekomjerna težina i debljina smatraju se bolešću epidemijskih razmjera, no dr. Canecki-Varžić u startu napominje da to nije točno – radi se, kaže, o bolesti pandemijskih razmjera.
Što dovodi do debljine? Je li debljina samo stvar individualnog pristupa hrani ili je to stvar društva, okoliša…?
– Nije moguće dati jednostavan i jednoznačan odgovor na to pitanje. Smatra se da debljina nastaje kao posljedica složenih interakcija čitavog niza čimbenika. To su definitivno socioekonomski, psihološki i biološki čimbenici. Uočljivo je da je trend porasta broja oboljelih posebno naglašen zadnjih nekoliko desetljeća. Iz toga se zaključuje da genska podloga ipak nije najbitnija, nego da na ovako enorman porast broja oboljelih ipak ponajviše utječu okolišni čimbenici. E sad, što se tiče okolišnih čimbenika, prehrana ima vrlo važnu ulogu. U značajnoj mjeri prehrana se promijenila, promijenile su se prehrambene navike stanovništva. Interesantno je za Hrvatsku da su se one tradicionalne razlike u načinu prehrane – na primjer one između juga i sjevera Hrvatske – praktički danas u potpunosti izgubile. Nema više gotovo nikakve razlike u pogledu konzumacije suhomesnatih proizvoda, mesa, povrća, ribe… To se gotovo posve izjednačilo.
Na koji se točno način prehrana u različitim dijelovima zemlje izjednačila? Više se ne bazira na lokalnim namirnicama?
– Izjednačena je gledajući prosječni dnevni unos makronutrijenata. Konzumacija voća i povrća je nedostatna, a konzumacija mesa, mesnih prerađevina, rafiniranih ugljikohidrata je prekomjerna. Svi kupujemo u istim velikim trgovinama iste namirnice, koje pripremamo na isti način. Ili kupujemo procesuirane proizvode. Više se onaj tradicijski način prehrane, vezan uz dostupnost i pripremu lokalne hrane, potpuno izgubio – nije više slučaj da Dalmatinci jedu pretežno ribu, a Slavonci svinjetinu.
Drugi je interesantan, ali nedovoljno istražen segment koji dovodi do debljine prisutnost takozvanih obesogenih – nemamo odgovarajuću hrvatsku riječ – čimbenika. To se odnosi na čitav niz, na tisuće i tisuće kemijskih spojeva kojima je svakodnevno izložen naš organizam, a koji mogu imati značajnog upliva na metabolizam i funkciju endokrinog sustava. Mi ih zovemo i endokrini disruptori. Ne radi se samo o dodacima prehrani – te su tvari praktički svuda oko nas. Unosimo ih u organizam hranom, vodom, zrakom, ali i kozmetikom, odjećom… Okruženi smo tisućama takvih čimbenika koji na neki način interferiraju s fiziološkim funkcioniranjem endokrinog sustava. Smatra se, dakle, da je i to dio razloga tolikog porasta broja osoba s prekomjernom težinom i debljinom.
ENDOKRINI DISRUPTORI
Kako endokrini disruptori djeluju na organizam?
– Ovo je područje još uvijek nedovoljeno istraženo, ali ono što jest poznato je da endokrini disruptori mogu potaknuti povećanje broja masnih stanica u organizmu, pohranu masti u njima, mogu remetiti hormonalnu kontrolu teka za jelo, odnosno osjećaja sitosti, kao i utjecati na promjene bazalnog metabolizma.
Postoji još jedan, treći važan segment koji doprinosi ovome problemu: nedostatna fizička aktivnost. Veliki broj sati u danu i odrasli i djeca provode sjedeći. Tu je nastala velika promjena u odnosu na raniji način života vezan uz kretanje. Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije za djecu i adolescente u dobi od pet do 17 godina jest minimalno 60 minuta dnevno tjelesne aktivnosti umjerenog ili visokog intenziteta, što u Hrvatskoj provodi svega 17,9 posto mladih. Odrasle osobe u dobi od 18 do 64 godine trebale bi tijekom tjedna provesti najmanje 150-300 minuta u aerobnim tjelesnim aktivnostima umjerenog intenziteta, što je sada slučaj u samo 25,5 posto našega stanovništva ovoga dobnog raspona. Čak 36,1 posto zaposlenih osoba dnevno provede više od 420 minuta sjedeći. Podaci su to proizišli iz Europske zdravstvene ankete provedene 2019. godine.
Može li se reći da siromaštvo deblja? Odnosno, je li siromašniji dio populacije deblji?
– Apsolutno. Hrvatski podaci pokazali su da je prevalencija prekomjerne težine i debljine značajno viša u osoba nižeg socioekonomskog statusa i niže izobrazbe, a naročito je ta diskrepancija vidljiva kod žena. Postoji i razlika između urbane i ruralne populacije, u smislu da su prekomjerna težina i debljina u većoj mjeri zastupljene u ruralnim sredinama.
Čime se to objašnjava? Slabijom informiranošću, slabijom kupovnom moći…?
– Rekla bih – sigurno manjom informiranošću i slabijom dostupnošću kvalitetnijeg izbora hrane.
Hrvatska je na vrhu europske liste najdebljih nacija. Zašto? I kako se hrvatski javnozdravstveni sustav odnosi prema tom problemu?
– Hrvatska doista jest vodeća zemlja u Europskoj uniji prema postotku osoba s prekomjernom težinom i debljinom. Posebno je nepovoljno da taj trend nije vezan samo uz odraslu životnu dob nego i uz djecu i adolescente. Iako ima značajnog prostora za intenziviranje javno-zdravstvenih aktivnosti, važno je naglasiti da je problem o kojemu govorimo značajno širi od samog zdravstvenog sustava. Mislim da se nedovoljno naglašava važnost uloge obitelji i usvajanja zdravih životnih navika od najranije dobi. Važna je svakako i uloga odgojno-obrazovnog sustava, ali postoji i niz drugih mogućnosti vezanih, na primjer, uz reklamiranje i oporezivanje nezdravih prehrambenih proizvoda.
NAPRAVILI ISKORAK, ALI…
Bolest debljine uza sve je i jako skupa…
– Problem debljine je povezan s razvitkom čitavog niza kroničnih komplikacija, i to upravo onih koje su vodeći uzroci i pobola i smrtnosti, ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu. To su kronične nezarazne bolesti tipa arterijske hipertenzije, šećerne bolesti tipa 2, te posljedično kardiovaskularne bolesti. No nije pitanje samo ovih navedenih bolesti – debljina je povezana s povećanim rizikom od razvitka čitavog niza karcinoma različitih lokalizacija među kojima su i oni najčešći, na primjer karcinom dojke i kolorektalni karcinom. Utoliko “cijenu” same debljine za sustav nije jednostavno izračunati, ali možemo reći da bismo primarnom prevencijom, upravo u fazi kad još nije došlo do razvitka komplikacija, dugoročno mogli doprinijeti značajnim uštedama u sustavu.
Bavimo li se mi u Hrvatskoj više uzrocima ili posljedicama debljine?
– Primarno se više bavimo posljedicama, odnosno komplikacijama. U najvećem dijelu zastupljene su upravo kardiovaskularne komplikacije, koje su i vodeći uzrok smrtnosti u RH. Najopterećenija su ona područja zdravstvene skrbi koja se bave liječenjem komplikacija, dok se zaista samo simbolično, nekoliko postotaka financijskih sredstava, troši na preventivne aktivnosti.
Što je zaključak struke okupljene u Osijeku – kako bi trebalo djelovati, što napraviti?
– Budući da se radilo o multidisciplinarnom skupu, bilo je dosta govora o načinima na koje bismo mogli provesti u djelo sve preventivne aktivnosti. Naglašena je i potreba prepoznavanja debljine kao kronične bolesti koja sa sobom nosi povećan rizik razvitka niza ozbiljnih komplikacija i koju stoga treba pravovremeno dijagnosticirati i liječiti. Čini mi se da smo možda zadnjih nekoliko godina napravili određeni iskorak, ali još nas čeka puno posla.
