Na kraju je Pelješca, iza njega nema više ništa, samo morsko plavetnilo i Hvar u daljini. Lokalci kažu da ima obale gotovo koliko i Slovenija. Cijena kvadrata zemljišta prodaje se po zlato. Stambena izgradnja cvjeta, krenula je unatrag desetak godina, a intenzivirala se nakon izgradnje Pelješkog mosta. Pogađate, nalazimo se u Lovištu, malom pitoresknom pelješkom mjestu na kraju poluotoka, udaljenom osamnaestak kilometara od Orebića.
U Lovištu nema hotela za sada, grade se dva autokampa i puno stambeno-poslovnih zgrada i kuća za iznajmljivanje. Aktivno je dvadesetak gradilišta. Neke kuće su tek “zatemeljene”, neke su stigle do prve ploče. Većina je u roh bau izvedbi i do ljeta će primiti prve goste. U samom centru mjesta dizalice, građevinci. Radnici ni ne znaju tko je investitor. Njima je najvažnije da su dobili plaću na vrijeme.
Upravo kopaju rupu. Pretpostavljamo da će tu biti bazen pokraj trokatnice koja se nadvila nad selom. Možda nije najbolje vizualno rješenje s ravnim krovom, ali ništa nije protuzakonito jer imaju sve “papire”, građevinska dozvola je uredno izdana i upisana na ploči na ulazu u gradilište. A ova kuća nije jedina s ravnim krovom, ima ih još. Modernistički stil izgradnje stigao je i u Lovište.
Za razliku od drugih dalmatinskih mjesta, Lovištani ne prodaju stare kuće, možda ima pokoja iznimka. Ovdje nema napuštenih kuća, u svakoj živi poneko ili u nju dolazi. Ali zato se prodaju građevinska zemljišta – po zlato.
“Građevinsko zemljište, idealno za gradnju dvije kuće ili apartmanske zgrade, udaljeno od mora i centra sela samo 50 metara, ima dva prilaza s istočne i zapadne strane. Izgrađeni objekti bi imali pogled na more s kata i potkrovlja” – samo je jedan u nizu oglasa za prodaju.
Građevinsko zemljište na vrlo atraktivnoj lokaciji, drugi red do mora, ukupne površine 3233 m², s vrhunskim pogledom na morsko plavetnilo, prodaje se za 1.034,560 eura, ili 7.794,892 kune. Prodaje se i 716 metara četvornih za 229,120 eura, ili 1.726,305 kuna. A apsolutni rekorder je oglas kojim se nudi građevinsko zemljište za dvije kuće, po cijeni od 1.204,980 eura, 9.078,922 kune. Prava sitnica za onoga tko ima.
Oni bolje sreće, ili ako se prodavatelju žuri ili ima više kvadrature, mogu naći i po 200 eura kvadrat (1.150,00 m², 230.000 eura ~ 1.732,935 kuna) ili pak da traže u trećem redu od mora, koji je neznatno jeftiniji.
Svakako, 90 posto građevinskih parcela koje se prodaju u Lovištu nisu ispod 300 eura po kvadratu.
Međutim, s obzirom na konfiguraciju terena, samo naselje Lovište i okolno zemljište faktički su na morskoj obali, pa je tako i treći red udaljen tek kojih stotinjak metara od plaže.
Lovištani ni ne moraju davati oglase za prodaju. Njih kupci sami traže. A ima ih iz čitave Europe, pa čak i iz Ukrajine. Jedna je Ukrajinka kupila pola uvale, sada se čeka što će tu biti; neki kažu maslinik, a drugi luksuzna kuća za odmor.
Lovište je mirna luka za nautičare, ali i bogataše koji svoj novac žele uložiti u luksuzne vile s bazenima, apartmane, kuće za odmor s popratnim sadržajima, poput teretane, bazena, sobe sa zabavnim sadržajem, saune. A bogata klijentela uz luksuz želi i autohtoni duh, što im Lovište može pružiti sa svojih 3000 sunčanih sati godišnje.
Tamo gdje su do jučer bile makija i kamenita obala radi se i gradi. Posljednjih pet godina poprilično se izmijenila slika naselja Lovište i njegovih uvala. Starosjedioci su manje-više zadovoljni, neki se, istina, ljute što im furešti zauzimaju obalu, ali svi se slažu u jednome: Pelješac se izgradnjom mosta otvorio svijetu i sada to treba pametno iskoristiti.
Kad bi se vratili stari Lovištani koji su sredinom 19. stoljeća, umjesto u Ameriku, s otoka Hvara iz Gdinja i Bogomolja doplovili na Pelješac (prvi doseljenik u Lovištu bio je 1878. godine Ante Visković iz Gdinja), ne bi mogli vjerovati koliko danas vrijede kamen i makija uz more.
– Čim zapuše na moru, naša uvala je puna jahti i brodica – kaže nam Bosiljka Bilčić, jedna od 187 stalnih stanovnika ovog mjesta na “špicu Pelješca”.
Lovištani se prisjećaju da im je prije nekoliko godina iznenada banuo i mađarski premijer Viktor Orban. Odsjeo je čak dva dana, uživao u ovdašnjim restoranima, pozdravio se s domaćinima i otišao.
Pa hoće li se ponovno vraćati? Možda i on kupi kakvu građevinsku parcelu uz more. Sigurno Orbanu ne fali eura? – pitamo Lovištane koje je zainteresirao naš dolazak k njima.
– Ma neka dođe, čekamo ga raširenih ruku! Svi koji dolaze u Lovište su dobrodošli – govore nam uglas.
Gospođa Bosiljka kaže da mjesto ima budućnost. Novu školu polazi osam učenika do četvrtog razreda. Dogodine bi ih trebalo biti još i više. Grade i crkvu. Ona ne vidi ništa loše u tome što su domaći ljudi prodavali zemljište strancima za gradnju.
– Mora se živjeti i raditi. Novac koji je zarađen prodajom toga zemljišta dalje se ulaže u restorane, izgradnju kuća i apartmana. Odakle bi imali novac ako ne od prodaje – kazuje nam Bosiljka.
Ipak, masovna izgradnja sa sobom nosi i određene zamke i opasnosti od apartmanizacije i betonizacije. To za sada u Lovištu nije slučaj jer je izgrađeno samo 25 posto prostora. Ima tu mjesta za još puno luksuznih vila, ali ako se nastavi ovakvim tempom, za desetak godina više neće biti mjesta.
– Potreban je suživot čovjeka s prirodom. Treba naći balans da se očuva priroda i da ljudi rade i žive, jer što će nam priroda ako nema ljudi. Čovjek je ipak najbitniji – kaže Bosiljka, pokazujući prekrasne uvale koje ljeti okupiraju nautičari.
– Dobrodošli su svi koji grade, ali moramo izbjeći da budemo vikend-naselje ili oaza vlasnika ljetnikovaca, kako je to bilo na samom početku nastanka Lovišta. Onda se gubi duša maloga mista, neka se gradi i radi, samo da ne dođemo do preizgrađenosti i betonizacije – reći će Bosiljka.
S njome se slažu i ostali Lovištani s kojima smo razgovarali.
Tino Matijašević, predsjednik lokalnog DVD-a, koji broji tridesetak članova, bračni par Matijašević, Ivo i Martina, loviška nevjesta koja je na more stigla iz Posušja, i Dinko Ivanković.
– Lovište je malo i mlado misto i mi od tri miseca sezone možemo živjeti čitavu godinu – govore nam.
Luka Lovište ima sidrište za samo 14 vezova, što je malo za ovo mjesto koje planira razvijati i nautički turizam. Ipak, nekretninski bum je intenziviran izgradnjom Pelješkog mosta.
– Posljednjih četiri-pet godina prodano je najviše terena. Prvi red do mora cijeni se već i do 350 eura za kvadrat, drugi red je oko 200, dok je treći red 150 eura, ali zanimljivo je to da su sva tri reda u krugu od 150 metara od mora. U Lovištu ništa nije daleko. Ali naša je budućnost u nautičkom turizmu. U planu je izgradnja marine na lokaciji Bili dvori – ističe Frano Bonković, naglašavajući da nema ništa protiv novogradnje u Lovištu, ali da se takve nove kuće baš ne uklapaju u postojeće stanje.
Međutim, Ante Rudan baš i nije zadovoljan što je svjetska elita navalila u Lovište. Kaže da treba najprije napraviti potrebnu infrastrukturu, posebno kanalizaciju, pa tek onda krenuti u intenzivnu stambenu izgradnju. Posebno je naglasio zaštitu prirode kroz Naturu 2000, koja obuhvaća Lovište i okolne uvale.
Lovište je prošlo ljeto ostvarilo 60 tisuća noćenja, ove godine taj broj će biti i veći, kada se dovrše i u funkciju stave sve luksuzne vile i apartmani koji se grade. Zlatni kvadrati s vrha Pelješca i dalje pune oglasnike za prodaju, ponuda je velika, a ni potražnja ne zaostaje. Što znači da bi cijene parcela uz more mogle samo rasti, nikako padati, na veliko zadovoljstvo Lovištana.
