Mucanje izaziva veliku zabrinutost roditelja kada otkriju da njihovo dijete ima problem. Mucanje je neugodno i za stariju djecu i odrasle, ali i za osobe koje su s njima u kontaktu. Ponekad je problem toliko izražen da osoba nije u stanju izgovoriti ni svoje ime.
Mucanje je nepredvidivo. Pojavljuje se u intervalima, ponekad jedva primjetno ili čak nakratko nestane pa se ponovno pojavi u svim svojim dimenzijama. Ne postoji korelacija između mucanja i inteligencije. Procjenjuje se da u svjetskoj populaciji muca jedan posto odraslih, dok u predškolskoj dobi muca oko dva do tri posto djece.
Mnogo je uspješnih ljudi koji su uspjeli u svojim profesijama unatoč mucanju, npr. Charles Darwin, Winston Churchill, Marilyn Monroe, Bruce Willis… Srećom, riječ je o tegobi/problemu koji se u velikom postotku slučajeva može uspješno izliječiti ako se na vrijeme potraži stručna pomoć.
Potvrdila nam je to i mr. sc. Tatjana Novosel-Herceg, prof. logoped, vlasnica VaLMod centra, koji se bavi glasovno-jezično-govornim poteškoćama. Ona je, zajedno sa svojim pokojnim ocem, dr. sc. Darkom Novoselom, prof. logopedom, autorica VaLMod programa terapije mucanja, poznatom po multidisciplinarnom pristupu dijagnostici i terapiji mucanja kod djece i odraslih.
Program se kontinuirano razvijao četrdesetak godina, da bi danas obuhvaćao nekoliko vrsta programa, ovisno o dobi osobe koja muca. Svojim biofeedback inovativnim hardverom i softverom te spoznajama u području neurofiziološke psihologije omogućili su da 15 tisuća osoba iz 22 zemlje svijeta osvijeste ključan okidač mucanja, postignu tečan govor i žive zadovoljnije i sretnije.
Doba usvajanja novih riječi
Što je mucanje?
– Mucanje je poremećaj govornog ritma koji se očituje u ponavljanju riječi, slogova ili glasova, te produživanju glasova ili zastoju u govoru, a često su prisutni i različiti tjelesni simptomi, poput treptanja očima, napetosti mišića lica ili nemirnih pokreta dijelova tijela. Uza sve to, na emocionalnom planu prisutna je i povišena uzbuđenost, strah te često i anksioznost.
Kada se najčešće javlja i je li to nasljedni problem?
– Mucanje se najčešće javlja u ranom djetinjstvu, između druge i šeste godine života. To je razdoblje intenzivnog razvoja govora, kada djeca usvajaju nove riječi i složenije rečenice. Povezano je s brzim razvojem djetetova govora u smislu usvajanja novih riječi i složenijih rečenica, a njihov govorni aparat još se uvijek u potpunosti nije razvio. To može dovesti do kratkotrajnih teškoća u koordinaciji mišića govornog aparata i mozga. Laički, možemo reći da su tada misli brže od oralne motorike. Iako je rani dječji period najčešći, mucanje se može pojaviti i u odrasloj dobi, često kao posljedica nekog traumatičnog događaja ili neurološkog poremećaja.
Mucanje može biti nasljedno. Ako netko u obitelji muca, veća je vjerojatnost da će i potomci također imati taj problem. Ali to ne znači da će svako dijete s roditeljem koji muca nužno i samo mucati. Mucanje je složen poremećaj koji se razvija pod utjecajem više faktora, a ne samo genetike. Ti ostali faktori mogu biti razvojne osobitosti djeteta, utjecaj okoline te neurološki čimbenici.
Jesu li češće pogođene djevojčice ili dječaci?
– Dječaci mucaju otprilike četiri puta češće negoli djevojčice. Postoji nekoliko teorija o tome zašto je to tako, ali razlog još uvijek nije dovoljno razjašnjen. Spominju se biološki čimbenici u smislu da postoje određene hormonalne ili neurološke razlike između dječaka i djevojčica koje utječu na razvoj govora i povećavaju rizik od mucanja kod dječaka, ili razvojne karakteristike, jer dječaci općenito sporije razvijaju govor u odnosu na djevojčice.
Što govori vaše iskustvo, koja su djeca češće pogođena? Navodno vam najviše dolaze djeca iz Dalmacije?
– Nažalost, mucanje se u Hrvatskoj pojavljuje prema uobičajenim statističkim procjenama, kako u predškolskoj, tako i u školskoj i odrasloj dobi. U našem centru imamo dosta upita iz Dalmacije, ali ne zbog toga što tamo djeca više mucaju nego u ostalim krajevima Hrvatske, već zbog toga što je sjevernije veća gustoća logopeda i dostupnost različitih terapija.
Fiziološko mucanje
Kako treba reagirati kada primijetimo da dijete muca? Ispravljati ga, poticati da ponavlja riječ ili…?
– Razumljiva je zabrinutost roditelja pri pojavi zamuckivanja. No moramo razlikovati mucanje koje se javlja u razdoblju od druge do šeste godine i ono u kasnijoj dobi. Prvo je tzv. fiziološko mucanje, koje spada u normalnu fazu razvoja govora kod djece u predškolskoj dobi. To je zapravo privremena netečnost u govoru koja se manifestira ponavljanjem slogova, riječi ili čitavih fraza. U pravilu, nestaje spontano unutar šest mjeseci od prve pojave netečnosti.
Važno je uputiti roditelje u način komunikacije. Najbitnije je da roditelj sugovornik ostane miran u međusobnoj komunikaciji, da strpljivo i pažljivo sasluša dijete bez ispravljanja netečnosti kako se ne bi narušilo jezično-govorno programiranje koje je u intenzivnom razvoju. Svakako moram naglasiti da je važno razlikovati odgoj od faze mucanja, što znači da, ako se dijete nepoželjno ponaša, mora uslijediti kazna bez obzira što će nekoliko dana jače mucati. Također, nije poželjno osvijestiti djetetu da muca, ako mu istodobno ne možete dati adekvatno rješenje kako trenutno prevladati to stanje i samu netečnost. Savjeti kao što su “daj se smiri”, “polako”, “prvo udahni” su odlični, međutim nemaju gotovo nikakav efekt u dotičnom trenutku zbog nedovoljne prisutnosti svjesne kontrole te ih stoga treba izbjegavati jer frustriraju osobu koja muca.
Mucanje se različito manifestira. Ponekad je povezano i s kimanjem glavom, brzim treptanjem ili drhtanjem usana. Kada treba potražiti pomoć stručnjaka?
– Moj je otac znao reći da koliko ima osoba koje mucaju, toliko ima i vrsta mucanja, što je istina. Ni jedno mucanje nije isto, jer svatko od nas ima svoju genetiku, svoju sociološku komponentu unutar koje odrastamo i prikupljamo sva svoja (negativna) iskustva te ima, naravno, svoju neurološku i emocionalnu jedinstvenost u situacijama povišene uzbuđenosti i stresa. Kod nekog su simptomi izraženiji na mišićima lica i vrata, kod nekog prestaje disanje, netko ima tikove, znoje mu se ruke, kod nekog sve to zajedno…
Važno je što prije potražiti pomoć logopeda kako bi se smanjili simptomi i skratio taj tzv. mucački staž. Jer što mucanje dulje traje, dugoročno dolazi do značajnih fizioloških promjena u tijelu koje mogu narušavati homeostazu na relaciji govor-emocije-ponašanje te tako utjecati na pojavu različitih psihosomatskih bolesti i time negativno utjecati na ostvarenje životnih ciljeva. Mnogi koji mucaju nisu završili škole i fakultete koje su htjeli, udali se, oženili, imali djecu, radili posao za koji su sposobni, sve zbog mucanja.
Koliko je važno što ranije početi terapiju?
– Rano otkrivanje i započinjanje terapije od iznimne je važnosti zbog neuroplastičnosti mozga, smanjenja straha i podizanja samopouzdanja te sprječavanja razvoja kompenzacijskih strategija. U protivnom može doći do pogoršanja u govoru te negativnog utjecaja na socijalni život i akademski uspjeh.
Spontani nestanak mucanja
Može li mucanje prestati spontano?
– Da, mucanje može spontano nestati, pogotovo kod djece dobi od dvije do šest godina, no ovisi o spolu, trajanju i jačini mucanja te pozitivnoj i podržavajućoj okolini.
Postoje li podaci o tome koliki postotak djece i odraslih može prevladati mucanje i postoje li slučajevi kada ni jedna terapija ne pomaže pa mucanje ostaje kao trajni problem?
– Mucanje nije bolest, zato ne postoji lijek koji će ga izliječiti. Mucanje je poruka tijela da nešto drugo nije u međusobnom balansu. Zato je vrlo važan intenzivan multidisciplinaran pristup koji obuhvaća metode iz područja psihologije, neurologije i logopedije. A iznad svega je motivacija, samodisciplina i aktivna suradnja osobe koja muca. Čak i mala poboljšanja u tečnosti govora i samopouzdanju mogu imati velik utjecaj na kvalitetu života osobe koja muca.
Zna li se uzrok koji dovodi do mucanja i je li ono povezano i sa stresom, nekom traumom? Navodno neka djeca počnu mucati nakon razvoda roditelja?
– Ne postoji jedan uzrok mucanju. Najčešće je to kombinacija različitih faktora – od genetskih, bioloških, neuroloških, psiholoških, okolinskih i različit je od osobe do osobe. Neka stresna situacija, trauma može biti okidač pojave mucanja. Često fazu mucanja “okine” pozitivan ili negativan stres – rođenje brata ili sestre, rastava roditelja, doživljena prometna nesreća…
Tko je u opasnosti od mucanja?
– Ne postoji neka grupa ljudi koja je “osuđena” na mucanje. No u današnje vrijeme treba provoditi dobru ranu intervenciju i biti oprezan kod djece koja su tijekom trudnoće okarakterizirana kao neurorizična djeca, zatim ona koja su prerano rođena, ona koja u prve tri godine pokazuju neka neurorazvojna odstupanja koja utječu na sam jezik i govor.
Kako se dijagnosticira mucanje?
– Postupak dijagnosticiranja mucanja provodi isključivo logoped. To uključuje uzimanje anamnestičkih podataka, analizu govora u različitim stresnim situacijama, pregled artikulatora, procjenu obrasca disanja te utvrđivanje povezanosti između jakosti mucanja i emocionalnih stanja. Na osnovi provedene procjene i dijagnoze logoped preporučuje odgovarajući tretman s obzirom na kronološku dob.
Varaždinski logopedski model
Koji su tretmani za mucanje danas na raspolaganju?
– Ne postoji jedinstven tretman koji je učinkovit za sve. Najbolji pristup odredit će se u suradnji s logopedom, uzimajući u obzir simptome, individualne potrebe i ciljeve osobe koja muca. Svaka terapija koja poboljšava tečnost govora, smanjuje strah od govora i daje rješenja kako upravljati govorom u različitim situacijama uvijek je dobrodošla.
Koju metodu primjenjuje vaš tim?
– VaLMod program (Varaždinski logopedski model) program je terapije mucanja koji se provodi u VaLMod centru u Varaždinu. Osmišljen je kako bi pomogao djeci i odraslima koji mucaju da steknu veću kontrolu nad svojim govorom, smanje strah od govorenja i povećaju svoje samopouzdanje. VaLMod program multidisciplinarno koristi kombinaciju različitih tehnika i postupaka kako bi se riješili različiti aspekti mucanja, od tehnika relaksacije, modifikacije disanja, govornog ponašanja, psihološkog pristupa te različitih neurosenzomotoričkih stimulacija kako bi se poboljšala koordinacija i tečnost govora uz primjenu biofeedback hardvera i softvera. Program se provodi grupno i individualno, intenzivno u kraćem vremenskom razdoblju, što omogućuje brže napredovanje. Specifični programi prilagođeni su različitim dobnim skupinama.
Što je s odraslima, može li se i njima pomoći?
– Naravno da se može pomoći odraslima koji mucaju. Terapija mucanja visoko je učinkovita, pogotovo kada je sama osoba koja muca visoko motivirana da poboljša tečnost govora. VaLMod MAXI program terapije mucanja ima oko 70 posto uspješnosti.
Navodno postoje i elektronički uređaji koji pomažu u tečnom govoru?
– Mi u VaLMod programima koristimo inovativne vlastite uređaje koji omogućuju osobi koja muca da postane svjesna svojih tjelesnih funkcija i stanja koji inače nisu pod svjesnom kontrolom prije, za vrijeme i nakon govora. Time se uči prepoznavati i kontrolirati fiziološke reakcije povezane s mucanjem, kao što su napetost mišića, disanje, fonacija…
Pandemija i anksioznost
Je li ovaj problem posljednjih godina češći i kako to objašnjavate?
– Teško je reći je li došlo do povećanja broja osoba koje mucaju, no mogu reći kako je pandemija donijela brojne promjene u našim životima, uključujući i povećanu anksioznost i stres, što može utjecati na pojavu ili pogoršanje mucanja kod nekih ljudi. Isto tako, povećana je svijest o mucanju zahvaljujući raznim kampanjama i edukaciji. To može dovesti do toga da se više ljudi javlja za pomoć i da se mucanje češće dijagnosticira. U svojoj praksi primjećujemo da isto tako stalna izloženost tehnologiji i društvenim mrežama može dovesti do povećanog pritiska na komunikaciju i samopouzdanje, što opet kod nekih može potaknuti ili pogoršati mucanje. A i suvremeni način života znači i povećani stres i anksioznost.
Što savjetujete da se učini, a što nikako ne?
– Mucanje može negativno utjecati na samopouzdanje i kvalitetu života osobe koja muca pa je zato važno što prije potražiti adekvatnu logopedsku pomoć. No ne proživljava to samo dotična osoba, već i cijela obitelj, koja je vrlo važna podrška na putu k rješavanju poteškoće. Predrasuda da su osobe koje mucaju manje vrijedne, nesposobne, smanjenog funkcioniranja, ukorijenjena je u društvu i često dovodi do stigmatizacije i diskriminacije osoba koje mucaju. Posljedica je to nerazumijevanja samog poremećaja. Nažalost, nerazumijevanje okoline za taj poremećaj često, više negoli mi to mislimo, navodi osobu koja muca na autoagresiju i pojavu suicidalnih misli pa sve do samog izvršenja. Zato pomognimo svi zajedno povećati svijest o mucanju u društvu općenito kako bi ono bilo tolerantnije na netečnosti u govoru te lakše prihvatilo različitosti. Savjet osobama koje mucaju je da ne čekaju predugo s terapijom, jer se sreća i zadovoljstvo mogu naći i na najtamnijem mjestu – tamo gdje se suočavamo sa svojim strahovima i nesigurnošću – samo treba hrabro upaliti životno svjetlo…
