Skrivene u utrobi zemlje, dalmatinski i hercegovački krš krije tisuće jama i bezdanki. U mnogima od njih završavalo je sve ono što čovjek nije znao – ili nije htio – zbrinuti na drugi način. Od organskog otpada nekad, do plastike, oružja pa čak i živih životinja danas. No ondje gdje su drugi vidjeli bezdan, Tonći Rađa već više od pola stoljeća vidi izazov, odgovornost i – ljepotu.

Ovaj Splićanin, koji je zakoračio u osmo desetljeće života, iza sebe ima čak 52 godine speleološkog staža. Instruktor speleologije i tajnik splitskog Speleološkog društva Špilja, Rađa je s ekipom obišao i očistio brojne jame diljem Splitsko-dalmatinske županije.

– U zadnjih pet godina očistili smo šest ili sedam jama, i to do samoga dna – kaže Rađa. – U jamama sam našao svašta. Od oružja i minsko-eksplozivnih sredstava do gomila plastike i drugog otpada. Ispada da je nekima lakše baciti oružje u jamu nego ga odnijeti na policiju. A pritom ugrožavaju živote speleologa.

U mjestu Primorski Dolac tako su nedavno na dnu jame pronađena odbačena minsko-eksplozivna sredstva. No, ono što ga najviše potresa nisu ni bombe ni smeće – nego živi psi bačeni u bezdan.

– Kad vas pas vidi, iako je prestravljen, umiri se i dopusti da mu priđete. Spasimo godišnje dva do tri psa. To su trenuci koje ne zaboravljate – govori Rađa.

Nekada su jame služile kao odlagališta organskog otpada koji bi se s vremenom razgradio. Danas je situacija drugačija. Plastika se ne raspada, a mikroplastika može završiti i u podzemnim vodama te zagaditi bunare. Ipak, Rađa ističe kako svijest ljudi raste – očišćene jame najčešće se više ne zatrpavaju.

U Splitsko-dalmatinskoj županiji postoje tisuće jama, a samo na Braču ih je oko 400. Speleologa je, kaže, tek stotinjak u cijeloj Hrvatskoj. U jame se spuštaju isključivo dobrovoljno.

– Objavim poziv i tko može, dođe. Najvažnije je uopće saznati gdje se jama nalazi. Ljudi često kažu da nema jama u njihovu selu, ali kad pitate za golubinku ili bezdanku, odmah se sjete – objašnjava kroz osmijeh.

I dok neumorno čisti i istražuje, Rađa vodi i osobni popis jama u koje se želi spustiti „za života“. Kaže da je na 80 posto ostvarenog cilja.

No, ono što je nedavno doživio u Cernu kod Ljubuškog nadmašilo je sve što je u više od pet desetljeća speleološkog rada vidio.

U jednoj jami otkrivena je podzemna rijeka dužine oko 200 metara, s jezerom dubljim od dva metra. U jezeru i kanalu koji do njega vodi pronađeno je najmanje pet primjeraka čovječje ribice – i to starih, iznimno vrijednih jedinki. U jami je pronađen i ljudski kostur.

– U 52 godine koliko se bavim speleologijom, ovakvo nešto nisam našao. Radi se o izuzetno vrijednom speleološkom objektu, pogotovo u ovakvom kršu – kazao je Rađa.

Dubina jame na kraju kanala kojim protječe podzemna rijeka iznosi 75 metara, dok je ulazna okomica duboka 66 metara. Tlocrtna dužina istraženog dijela zasad je 200 metara, a dubina vode u sifonskom jezeru prelazi dva metra.

Jamu je, ističe, potrebno zaštititi, detaljno snimiti i topografski izmjeriti.

Od oružja i smeća do podzemnih rijeka i rijetkih podzemnih bića – Tonći Rađa u jamama je pronašao gotovo sve. No, čini se da ga i nakon više od pola stoljeća pod zemljom i dalje vodi ista misao: očistiti ono što ne pripada mraku i sačuvati ono što u njemu vrijedi zlata.