U narednim danima donijet ćemo najbolje radove Tropletova literarnoga natječaja za 2023. godinu. Krenut ćemo od petoga mjesta prema prvomu, a zatim donijeti i predgovor, odnosno pogovor dvojice recenzenata i članova prosudbenoga povjerenstva, književnika i sveučilišnih profesora Antuna Lučića i Marka Tokića.
Danas donosimo uradak Marije Pejić, učenice Osnovne škole Marka Marulića, Ljubuški, koja dijeli peto mjesto s Karlom Topić.
VJEŠTINE USVAJAM I SVIJET OSVAJAM
Najčešće pitanje koje dijete dobije je : „Što želiš biti kada odrasteš ?“. Mnoga djeca odgovaraju s nekim u njihovim očima ostvarivim zanimanjima poput astronauta, princeza, modnih dizajnera ili predsjednika.
Takva pitanja su mi se uvijek činila komplicirana pa bi moji odgovori, misleći da ima vremena za pravo razmišljanje o tome, uvijek bili neodređeni, nejasni. I, evo ga, dolazi vrijeme za te odgovore, a ja ih nemam. Jedini odgovor koji meni ima smisla je dobrota. Kad odrastem, želim biti dobra.
Želim biti osoba koja zbori istine, osoba koja oprašta. Želim biti osoba koja korača iz mraka u danje svjetlo, koja se ne boji gledati sunce ravno u oči. Kad odrastem, želim biti osoba koja osvijetli sobu kada uđe, barem za nijansu. Ne želim gledati svijet crno-bijelo. Želim otkrivati nove boje, gledati kroz dječje oči, sve pažljivo gledati i upijati, kao da mi je prvi put. Dječje oči gledaju žarko, a dječje je srce čisto, najčistije.
Voljela bih ostati ista kao ona duša koju mi je Bog dao. Često se iznenadim koliko se ljudi mogu promijeniti u malo vremena. Želim ostati duša koju su neki upoznali ispod tobogana, ona duša koja je pravila krunice od cvijeća, mazila mačke na ulici i pravila svoje sladolede. Voljela bih da ova duša živi u svijetu gdje diplome nisu bitne, gdje te ljudi ne sude po izgledu, tvojim koricama, kao da su zaboravili čitati; svijetu u kojem broj papirnatih novčanica nije standard, gdje nisi poznat samo po ljudima i vezama koje ostvariš za života i gdje se u školi uči samo jedna formula: kako biti čovjek.
Sanjar. Biti sanjar je najbolji zanat. Nikad ne znaš što ćešpostati. Drži te tvoja mašta i dijete u tebi može biti ono što je oduvijek željelo. Granice nisu ispisane na papiru, to jest mogućnosti su beskonačne kao zvijezde na nebu.
Sanjat ću. Sanjat ćemo. Sanjat ću veliko, ali skromno očekivati da se sve ostvari. Samo su oni pokrivenih, zamagljenih očiju zadovoljni malim stvarima. Trebamo sanjati više, veće, šire, ciljati dalje, da možemo nositi ovaj svijet, ovaj križ na našim leđima.
Marija Pejić, IX.b
OŠ Marka Marulića, Ljubuški