Da bi mirovinski sustav bio samoodrživ, potrebna su najmanje četiri radnika na jednog umirovljenika. Bosna i Hercegovina, jednako kao i većina europskih zemalja, daleko je od ovog idealnog omjera. No, situacija je tijekom prošle godine, barem kada je riječ o podacima vezanim uz Federaciju BiH, bila nešto povoljnija.
Prema podacima iz dokumenta “Makroekonomski pokazatelji po županijama Federacije BiH”, omjer radnika i umirovljenika različit je od županije do županije. U većini županija, u odnosu na 2021., zabilježen je rast broja zaposlenih u odnosu na broj umirovljenika, a najmanji omjer na kraju 2022. iznosio je 1:1,3. Najpovoljniji omjer na kraju prošle godine imala je Sarajevska županija, u kojoj je na jednog umirovljenika bilo 1,8 zaposlenih.
Slijede Hercegbosanska županija, Zapadnohercegovačka županija, Posavska i Unsko-sanska županija, gdje je tijekom prošle godine na jednog umirovljenika bilo 1,6 zaposlenih. Broj zaposlenih na jednog umirovljenika u Hercegovačko-neretvanskoj županiji na kraju 2022. iznosio je 1,4 i povećao se za 3,8% u odnosu na godinu prije. Isti podaci pokazuju kako je broj zaposlenih na jednog umirovljenika u Srednjobosanskoj županiji na kraju 2022. iznosio 1,3 i povećao se za 0,2% u odnosu na prethodnu godinu.
Već sada u najvećem broju zemalja, među kojima je i BiH, radnici ne mogu pokriti troškove mirovina, zbog čega se razlika nadomiruje iz entitetskih proračuna (FBiH i RS), a prognoze za budućnost nisu nimalo optimistične.
U trenutku nastanka ovog modela financiranja mirovina problem je bio prevelik broj rođenih i jako mlado stanovništvo. U takvim uvjetima model međugeneracijske solidarnosti bio je sasvim održiv jer je na jednog umirovljenika dolazilo više od deset radnika. Iz plaće se za mirovinski sustav izdvajalo malo jer se jedna mirovina punila iz desetak plaća. S vremenom je omjer radnika i umirovljenika postajao sve nepovoljniji. Devedesetih je u zapadnoj Europi još bilo dvostruko više onih koji su uplaćivali mirovine nego umirovljenika. Sada je situacija značajno lošija, zbog čega su mnogi mirovinski sustavi diljem razvijenog svijeta pred kolapsom jer je model međugeneracijske solidarnosti s vremenom postao neodrživ. Zbog navedenog velik se broj zemalja odlučuje na pomicanje dobne granice odlaska u mirovinu te će radnice u Hrvatskoj u prosjeku 2060. odlaziti u mirovinu čak 7 godina kasnije nego danas, a radnici 3,9 godina. U trima državama EU odlazit će se u mirovinu nakon navršenih 70 godina: u Danskoj (74 godine), Italiji (71 godina) i Estoniji (71 godina). I u Federaciji BiH prije nekoliko godina pokrenuta je inicijativa produljivanja radnog vijeka, međutim, sve je ostalo na inicijativi. Sada se ponovno pokreću razgovori o toj temi.
