U nedjelju, 31. svibnja 2026. godine, u mjestu Grab, predio Podi, pokraj Trilja, na Markovića jami obilježit će se, pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, 82. obljetnica pogibije 140 pripadnika hrvatske vojske i civila krajem svibnja 1944. godine. Ubijeni hrvatski vojnici podrijetlom su iz cetinskog, imotsko-bekijskog, duvanjskog, ljubuškog i vrgoračkog kraja.
Svetu misu na jami s početkom u 16 sati predslavit će fra Antonio Mravak, župnik Župe Gospe Sinjske u Sinju.,

Nakon bitke u Aržanu 27. i 28. svibnja 1944. godine veća skupina hrvatskih vojnika i civila zarobljena je i odvedena do Markovića jame, na Podima pokraj Trilja.
Imena ljubušaka stradalih na Aržanu svibnja 1944. god.
Vitina:
Marijan Brkić (Križan i Kate Kolak) 1923. – 1944.
Stojan Brkić (Križan i Kate Kolak) 1920. – 1944.
Ante Boras (Lovre i Joze Tolj) 1915. – 1944.
Grgo Grbavac – Mešić (Ivana i Mare Barbarić)
Grab:
Vlado Grbavac Ivanov 1919. – 1944.
Pero „Nosušin“ Markotić Stjepanov 1913. – 1944.
Pavao Mihaljević Antin 1913. – 1944.
Stjepan Mihaljević Petrov 1921. – 1944.
Vašarovići:
Mijo „Mićo“ Matijašević Jozin 1914. – 1944.
Srećko Šiljeg Vidov 1919. – 1944.
Stanko Vukojević Nikolin 1914. – 1944.
Grabovnik:
Mate Mišetić Ivanov 1923. – 1944.
Nikola Mišetić Cvitanov 1912. – 1944.
Klobuk:
Ante Herceg Lukin 1915. – 1944.
Ivan Skoko Šimunov 1922. – 1944.
Šipovača:
Jakov „Šmago“ Grbavac Franjin 1919. – 1944.
Marko Grbavac Franin 1912. – 1944.
Proboj:
Markan Čuvalo Franjin 1923. – 1944.
Vojnići:
Nikola „Anđelkić“ Čuljak Anđelkov 1910. – 1944.
Greda:
Ivan Tolj Matin 1910. – 1944.
Radišići:
Marijan Tomić Ivanov 1914. – 1944.
Lisice:
Ivan Bilić Antin 1913. – 1944.
Crveni Grm:
Mate „Mašanov“ Petrušić Jozin 1913. – 1944.
Bijača:
Ante Ćuže Jurin 1908. – 1944.
Dva dana prije bitke na Aržanu započela je velika njemačka ofenziva u Bosni, tzv. „Desant na Drvar“ i lov na komunističkog vođu i zločinca Tita.
U želji da se rastereti ta bojišnica i razvuku njemačke snage, partizani su otvorili frontu na Aržanu i tu počinili neviđeni zločin. Uglavnom, kaže se da je zločin na Podima bio uvertira za Bleiburg i sve poslijeratne jame nevinih hrvatskih mladića i djevojaka.
U samu jamu ubačena su 102 hrvatska mladića koji su bili aktivni pripadnici HOS-a, a još ih je u okolici Aržana u tim danima ubijeno i na raznim lokacijama pokopano 37, koji su nekoliko dana prije mobilizirani u HOS, tako da nisu svi ni zadužili oružje.
Zločin nad hrvatskim domobranima provela je Deseta dalmatinska (Cetinska brigada). Potpisnik naloga za likvidaciju bio je politički komesar brigade Mate Bilobrk koji je kasnije postao general JNA i jedan od onih koji su dali suglasnost za likvidaciju Bruna Bušića.

Izdani i zarobljeni pripadnici HOS-a (Domobrani) pripadali su Šimićevoj pukovniji, danas njihove kosti počivaju na u masovnoj grobnici u groblju svetog Ivana Krstitelja na Dobranjama Imotskim.















