Baš kao u Međimurju, i u Hercegovini krumpir je simbol marljivosti i skromnosti – namirnica koja je hranila i bogate i siromašne, i koja je stoljećima pratila narod u njegovim najtežim i najsretnijim vremenima
U Belici, srcu Međimurja, otvoren je jedinstven interpretacijski centar – Muzej krumpira, mjesto koje svjedoči o stoljetnoj vezi čovjeka i zemlje te marljivosti poljoprivrednika koji su od „kalampera“ stvorili simbol cijele regije. Projekt vrijedan više od 400.000 eura rezultat je dugogodišnjeg sna nekadašnjeg načelnika Zvonimira Taradija, a u realizaciji je važnu ulogu imala Međimurska županija, koja je osigurala 100.000 eura potpore.
Gradnja muzeja započela je u studenome 2024., a već 30. kolovoza 2025. Belica je dočekala svečano otvorenje uz brojne uzvanike i mještane. Novo zdanje, oblikovano poput kore krumpira koja izranja iz zemlje, postalo je novi simbol sela i čuvar bogate poljoprivredne baštine.
Župan Matija Posavec naglasio je da međimurski krumpir nije samo poljoprivredni proizvod, već i način života:
– U Međimurskoj županiji 37 posto poljoprivrednih površina nalazi se pod krumpirom. Oko 1800 hektara obrađuje se s ljubavlju i trudom, a čak tisuću obitelji od njega živi. Bilo je godina kada se upravo u Međimurju proizvelo i do 70 posto ukupnih potreba Hrvatske. Zato i muzej i spomenik krumpiru ostaju trajni pečat našega identiteta – poručio je Posavec, podsjetivši da se svečanost otvorenja poklopila i s važnim obljetnicama – 25 godina Festivala krumpira, 120 godina Limene glazbe Belica i 100 godina DVD-a Gardinovec i Belica.
Načelnik Petar Janušić istaknuo je da je muzej plod vizije, zajedništva i ljubavi prema rodnom kraju:
– Ovo nije samo otvorenje zgrade, ovo je slavlje našeg truda i povijesti. Krumpir je simbol našeg rada, a Festival krumpira dokaz da i male sredine mogu stvoriti velike priče – kazao je Janušić.
Otvorenju su prisustvovali i brojni visoki gosti. Ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković istaknula je važnost krumpira kao namirnice koja je u prošlosti spašavala od gladi, dok je državni tajnik Ministarstva poljoprivrede Zdravko Tušek naglasio kako je upravo očuvanje identiteta međimurskog kalampera jamstvo opstanka ruralnog prostora.
Muzej krumpira osmišljen je kao interpretacijsko-edukativni centar koji će, uz čuvanje baštine, nuditi i turističke sadržaje, među kojima i prostor za prezentaciju autohtone međimurske kuhinje.
Svečanost je upotpunjena nastupima Limene glazbe Belica, KUD-a Belica, djece iz Dječjeg vrtića Sveti Nikola te recitalima pjesnika Vinka Rojka.
Hercegovina – dom krumpira na kršu
Dok je Međimurje poznato po svojim prostranim poljima, vrijedi podsjetiti da i Hercegovina ima bogatu tradiciju uzgoja krumpira. Na hercegovačkom kršu, u poljima Goranaca i okolice, Blidinja, Rakitna, Podhuma, Tomislavgrada, Ljubuškog, Nevesinja, Berkovića, Ljubinja, Buturović polja i drugih mjesta, krumpir se sadio generacijama te bio glavna namirnica koja je hranila cijele obitelji.
Hercegovački krumpir, iako često uzgajan u težim klimatskim uvjetima i na kamenitom tlu, bio je prepoznat po svojoj čvrstoći, kvaliteti i posebnom okusu. Nije rijetkost da se i danas na tržnicama u Mostaru, Širokom Brijegu, Posušju ili Stocu krumpir nudi kao ponos domaćeg rada.
Baš kao i u Međimurju, i u Hercegovini krumpir je simbol marljivosti i skromnosti – namirnica koja je hranila i bogate i siromašne, i koja je stoljećima pratila narod u njegovim najtežim i najsretnijim vremenima.
Čuvari baštine
Otvorenjem Muzeja krumpira u Belici Međimurje je ispričalo svoju priču i trajno obilježilo rad generacija poljoprivrednika. To je ujedno i podsjetnik da bi slični projekti mogli i u Hercegovini pronaći svoje mjesto – kao zahvala i priznanje ljudima koji su od zemlje živjeli i opstajali.
Krumpir, bilo međimurski ili hercegovački, ostaje više od hrane – on je priča o upornosti, povezanosti s tlom i zahvalnosti prema životu.
