Franjevački samostan i župni ured sv. Ante Padovanskoga Humac, 28. siječnja 2022. u 20 sati u dvorani sv. Ante, organizira promociju knjige „Ovi su umrli, a žive“ autora fra Ivana Borasa. Uz autore, knjigu će predstaviti fra Iko Skoko i fra Robert Jolić.
Iste večeri, od 19 sati do ponoći bit će upriličena manifestacije “Noć muzeja” i posjet Arheološkom muzeju na Humcu. Manifestacija ima za cilj educirati javnost o važnosti kulturne baštine u stvaranju identiteta zajednice i uloge muzeja u njegovu očuvanju.
Pred vama stoji još jedan pokušaj sabran u knjigu „Ovi su umrli, a žive“ da se dođe do pune istine o stradanju naših župljana u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu. Hrvatski čovjek sanjao je da ima svoju državu. Sanjao je biti slobodan – ali ta borba za slobodu i neovisnost bila je teška, uzela je mnoge žrtve. Svi pokušaji da se dođe do svoje države završavali su porazom. Sve do Domovinskog rata Hrvati su mogli samo maštati o svojoj državi i svojoj slobodi. Drugi svjetski rat u našoj povijesti upisan je crnim slovima, pale su mnoge žrtve. Velikoj ve¬ćini ne znamo ni za grobove, jer su svoj zemaljski život završavali u raznim jamama i logorima. Koliko je u tom ratu bilo zvjerstava govori činjenica da su partizani žive ljude bacali u jame. Nakon svršetka rata mnogi su se nadali da će im se vratiti otac, muž, brat, zaručnik, ali nažalost povratka redovito nije bilo jer su ih „narodni osloboditelji” oslobodili zemaljskog života. Kao da se za vrijeme rata prolilo malo ljudske krvi, pa su ti novi vlastodršci i nakon rata nastavili, bez ikakva sudskog postupka, ubijati desetine tisuća razoružanih hrvatskih vojnika, kao i civila. U hrvatskom je narodu pitanje žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća gorući demografski i politički problem, što predstavlja veliki uteg cijeloj naciji. U dnevnopolitičke svrhe zlorabi se čisto povijesno i demografsko pitanje stradalih u ratu i poraću pa se s njima manipulira na raz-ne načine i u raznim prigodama. Do demokratskih promjena zadatak utvrđivanja broja žrtava bio je pod strogim nadzorom partijsko-političkih stranke koje su priječile slobodno i neovisno istraživanje. Zbog toga se o nekim žrtvama, pripadnicima partizanskih jedinica i jednom dijelu civila, govorilo glasno i podizani su im spomenici na svakom koraku, dok se o drugima, pripad-nicima ustaških i domobranskih postrojbi, te o povećem broju civila, samo u strahu šaputalo. Vrijeme demokracije u kojem živimo otvorilo je mogućnost slobodnog istraživanja, o čemu se u vrijeme komunizma moglo samo sanjati. Pokušavalo se oteti zaboravu žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća. Tako su popisane žrtve za selo Hardomilje i objavljene u monografiji Hardomilje, prošlost, ljudi i običaji, Hardomilje, 1998.
Fra Ivan Boras
