U Narodnoj knjižnici u Širokom Brijegu otvorena je Izložba slika s eko likovne kolonije kulturno prirodnih lokaliteta grada Ljubuškog i Hercegovine. Na izložbi je postavljen veliki broj slika sa ovom tematikom od preko 30 autora s područja Hercegovine i Dalmacije. Predgovor ovoj izložbi napisao je Jure Paponja čiji tekst možete pročitati ispod:
“Priroda je bezbroj puta opisana, opjevana i naslikana, ali ipak cijela povijest stvaranja nije bila dovoljna da se o njoj kaže sve i da kreacija nadahnuta njome izgubi smisao. Ona se prožima kroz mnoštvo djela stvorenih ljudskom rukom, od komada namještaja izrezbarenog biljnim ornamentima, rozeta na ulazima u gotičke katedrale, Vivaldijevih Četiriju godišnjih doba, pa sve do danas, kada u njoj kao nikada prije tragamo za utočištem.
Pejzaž kao motiv u slikarstvu na važnosti dobiva u 19. st. sa Constablom i Barbizonskom školom, a vrhunac doseže u impresionizmu. Do tada, pejzaž je uglavnom bio kulisa, scenografija za radnju, koja je naročito u klasicizmu morala biti uzvišena i inspirirana antičkim mitom ili biblijskom pričom – samostalan nije bio tema dostojna slikanja. Ono što su pioniri pejzaža istraživali bila je svjetlost. Radili su brzo kako bi dočarali odredeno doba dana i tako što vjernije na platno prenijeli refleksije i sjene koje su promatrali u prirodi. Kut pod kojim zrake padaju na stabla, predmete i figure ovisno o sunčevom položaju mijenjao je karakter boje, prijelazi iz toplog u hladno i obrnuto postaju okupacija impresionizma.
Slike katedrale u Rouenu, čije je pročelje Monet s iste točke gledišta naslikao u više verzija ali uvijek s drugačijim osvjetljenjem primjer je impresionističke težnje za bojom i prikazom njene promjenjivosti. “Hvatanje” svjetla zahtijevalo je rad izvan ateljea i slikanje na licu mjesta, radilo se brzo, boja se nanosila impasto i u žustrim potezima.
Sudionici kolonije “hvatajući” svijetlo koje se prelama u pitomoj vodi Trebižata postali su nasljednici onih koji su svoja platna među prvima iznijeli na otvoreno i pustili da ih mirisi i zvukovi otrgnu od mira i zatvorenosti ateljea. U dvije godine djelovanja Eko likovne kolonije na rijeci Trebižat, slikari su gledajući se licem u lice s Koćušom, slavili njenu i ljepotu ljubuškog kraja.
Ispod gustih vrbinih grana uz ugodne razgovore, upoznajući jedni druge i komunicirajući s publikom nastajala su djela u koja su utkana ne samo vizualna, nego i sva druga iskustva koja su sudionici doživjeli za vrijeme trajanja kolonije. Time je ova manifestacija postala mnogo više od promocije umjetnosti, ona je poligon za ljudsku interakciju gdje se okupljaju profesionalni i slikari koji se umjetnošću bave iz hobija, različite generacije ljudi, različitih interesa i zanimanja. Sva djela nastala na koloniji su spomen na jedan trenutak na dugoj vremenskoj crti, na hercegovačka ljeta, na ljepotu prirode, na razgovore i ljude koji su kroz koloniju prošli ili bili dio nje. Nadam se da će likovna radionica u budućnosti rasti veličinom i kvalitetom te da će uvijek biti mjesto na kojem će slikarstvo progovarati ljepoti i Hercegovini.”
Jure Paponja
Svoje autorske slike izložit će sudionici likovne kolonije: Božana Bošnjak, Antonija Bubalo, Drago Vukšić, Marijana Lasić, Ivan Herceg, Maja Ćubela, Damir Boras, Ante Ljubičić, Zlata Šimić, Ljilja Petković, Ivanka Galić, Mirjana Miloš, Branko Širić, Goran Milinković, Srećko Slišković, Anđelka Hrkać, Dominik Bošnjak, Ivana Pavlović, Jure Paponja, Petra Rupčić, Tamara Herceg, Marina Ivanković, Nikica Sabljić, Franjo Skoko, Dante Galić, Željko Marić, Marta Bubalo, Nada Jakičević, Marija Sabljić, Jure Pešorda, Željka Salavarda, Toni Kozarić, Mila Zorić, Karmela Bošnjak, Stojan Kostić, Zdravko Rogić, Slađana Miličević, Branka Matijašević i Vesna Kvesić.
