Ime Georgea Chuvala / Jure Čuvala zadugo je bilo najprepoznatljivije hrvatsko ime među ljubiteljima športa ne samo u obje Amerike i Europi nego i šire. Bio je profesionalni boksač teške kategorije svjetskoga glasa, a posljednjih desetljeća ovozemaljskoga života bio je poznati „šakač“ protiv opojnih droga, koje su smrtonosno pokosile i članove njegove obitelji.
Jure je rođen 12. rujna 1937. u Torontu od roditelja Stipana Čuvala iz Proboja kod Ljubuškoga i Kate, rođene Kordić, rodom iz sela Grljevići. Stipan je došao u Kanadu (1926.) k svojemu bratu Juri, a brat Ante pridružio im se 1928. godine. Nažalost, Jure je tragično poginuo u kanadskom rudniku 1932., Kata je došla k mužu Stipanu 1936. i zatim su im se rodili sin Jure i kći Zora.
Jure je stupio u ring u mladim godinama i već u svibnju 1955. postao prvak Kanade među amaterskim boksačima. Trebao je predstavljati Kanadu na Olimpijadi 1956., ali malo prije toga postao je profesionalac i, po tadašnjim pravilima, nije mogao sudjelovati na tim svjetskim igrama.
Tijekom svoje profesionalne karijere (1956. – 1979.), Jure je imao 93 susreta; od toga 73 pobjede (64 knockoutom); dva neriješena i 18 izgubljenih susreta. Boksao je s najpoznatijim imenima toga zlatnoga doba boksa: Floydom Pattersonom, Erniejem Terrellom, Jerryjem Quarryjem, Joeom Frazierom, Georgeom Formanom i Muhammadom Alijem. Najpoznatiji susret bio mu je 1966. s Muhammadom Alijem (tadašnji Cassius Clay). Premda je izgubio, borio se svih 15 runda i protivniku zadao teške udarce. Cassius Clay tada je izjavio da mu je Jure bio najtvrđi protivnik s kojim se ikada suočio. S Alijem se ponovo „šakao” 1972. godine. Jure je poznat i po činjenici da ga nitko nikad nije s nogu oborio! Također, bio je vladar kanadskoga boksa (1958. – 1961.) i (1964. – 1979.). Kanađani ga smatraju svojom legendom i „najvećim borcem” svih vremena.
Puna čaša slave i tragedije
Uz slavu, život je Juri dodijelio veliku kušnju i tragediju. Supruga Lynne i Jure imali su petero djece, četvoricu sinova i kćer. Dok je Jure boksao, djeca su rasla uglavnom bez njega, i nažalost trojica od sinova tragično su završila. Jedan od njih (Jesse), ublažujući bolove poslije prometne nesreće, postajao je sve ovisniji o drogama i ubio se 1985., u 20. godini. Drugi sin (George Lee) postao je ovisnik o drogama i kao tridesetogodišnjak od njih i umro 1993. Samo dva dana poslije sinova pokopa, pedesetogodišnja Lynne od jada je legla u sinov krevet, uzela šaku pilula i zauvijek napustila ovaj svijet. Treći sin (Steven) također je umro (1996.) od droga u 35. godini. Bol za bolom, tragedija za tragedijom. Srećom, Jurin najstariji sin Mitch (r. 1959.) i najmlađe dijete, kći Vanessa (r. 1968.), izbjegli su zamke u koje su upala trojica im braće i oboje su završili sveučilišne studije, osnovali obitelji i žive, što bi se moglo nazvati, normalnim život u okolici Toronta.
Sve je to trebalo proživjeti i nadživjeti. Smrt trojice mladih, nekoć snažnih sinova i žene bili su najniža točka njegova života. Bilo je to očajno i za one najjače. Ali Jure se nije predavao, nego je svoju tragediju pretvorio u borbu protiv užasne pošasti modernoga svijeta, protiv droga koje uništavaju mlade živote. U Kanadi i širom svijeta, Jure je postao šakač „teške kategorije“ protiv droga. Obilazio je škole, ustanove za rehabilitaciju drogeraša i razne udruge za mlade i govorio o tragediji svoje obitelji, te pozivao mlade da ne zagaze u mutne virove života koji su progutali njegove sinove i toliko drugih mladih života. O ubojitosti droga govorio je, među ostalim, i ljubuškim gimnazijalcima 2009. godine.
Više od boksa
Čuvalo, osim skladna izgleda, bio je zanimljiva i inteligentna osoba, pa je tako poslije boksačke karijere bio viđen u filmovima („The Fly”, i „Dirty Work”) i poznatim TV reklamama. Često ga se viđalo na kanadskoj televiziji, prvo je nastupao kao športski komentator, a poslije kao bojovnik protiv droga. Utemeljio je program Boj protiv droga (Fight Against Drugs).
Premda Kanađanin, Čuvalo je, osim što je govorio hrvatski, uvijek čuvao osjećaj pripadnosti narodu iz kojega je potekao. On je već u mladosti zaplovio u čisto kanadsko društvo i sam je govorio da mu je bilo žao što nije više naučio o hrvatskoj prošlosti. Ali uvijek je bio blizak nacionalnim i vjerskim osjećajima i pogledima svojih roditelja, rodbine i drugih Hrvata u sredini u kojoj je rastao.
Priznanja
Od brojnih javnih priznanja koja je Jure dobio, izdvojit ću sljedeća: Kanadska športska kuća slavnih (1990.); Športska kuća slavnih Ontarija (1995.); Svjetska boksačka kuća slavnih (1997.); Član Kanadskoga reda / Order of Canada (1998.); Zlatna jubilarna medalja kraljice Elizabete II (2002.); Kanadska staza slavnih / Canada’s Walk of Fame (2005.); Dijamantna jubilarna medalja kraljice Elizabete II. (2012.); Član Reda Ontarija / Order of Ontario (2021.).
U Ljubuškom, rodnom kraju njegovih roditelja, podignut mu je spomenik, koji je osobno otkrio 18. prosinca 2011. godine.
George Chuvalo / Jure Čuvalo preselio se u vječnost u Torontu 12. rujna 2026., na svoj 89. rođendan!
