Realan broj radnih sati tijekom tjedna za stanovnike EU-a između 20. i 64. godine života na njihovu glavnom poslu prošle godine u prosjeku je iznosio 36,1 sat, objavio je Eurostat. Prema rezultatima ovog istraživanja, građani BiH u prosjeku rade 41,4 sata tjedno, što je treća najveća “satnica” u Europi. Ispred BiH nalaze se samo Turska (44,2 sata tjedno) i Srbija (41,7). Što se tiče EU-a, najviše rade građani Grčke (39,8), dok su odmah poslije njih stanovnici Rumunjske (39,5), Poljske (39,3) te Bugarske (39). S druge strane, najkraći radni tjedan u prosjeku imaju građani Nizozemske (32,2), Austrije (33,6), Norveške (33,9), Njemačke (34) i Danske (34,3).
Zaostajemo
Spomenuto istraživanje oslanja se na prosječan broj radnih sati tjedno, a ne na radni entuzijazam. Tako se došlo do podatka da radnici u BiH premašuju one u Njemačkoj, Švicarskoj, Norveškoj i gotovo cijeloj Europi po broju radnih sati. – Najdulje rade u najsiromašnijim državama. Vlasnici tvrtki u tim državama misle da, ako radnik radi 12 sati danas, da je isto toliko i produktivan. Naprotiv, ljudi su toliko iscrpljeni da doslovno ne funkcioniraju. Ali poslodavci to očigledno ne shvaćaju. Zato smo i došli u ovakvu situaciju, sve je više onih koji odlaze – komentar je jednog bh. građanina.
Drugi kaže da je statistika takva zbog zaposlenih u državnoj službi, da radnici kod privatnika rade znatno dulje. Kod nas se cijela drama stvara oko neradne nedjelje, dok Zapad uvodi četverodnevni radni tjedan. Dok se u Europi, ali i svijetu sve više primjenjuje četverodnevni radni tjedan, u BiH se taj model gotovo i ne ispituje. Skraćivanje prosječnog radnog tjedna u europskim se državama uglavnomodvija kroz granske kolektivne ugovore i u skladu s mogućnostima i specifičnostima pojedinih djelatnosti.
Ekonomski stručnjak i analitičar Igor Gavran smatra kako nema nikakvog razloga da BiH zaostaje za svijetom u tom pogledu, pa čak i da, kako navodi, ne prednjači ako za tim ima volje i spremnosti. – Bit svakog radnog mjesta ionako treba biti učinak pa, ako se potreban posao može obaviti za kraće vrijeme i radnik imati više slobodnog vremena bez gubitka kvalitete ili obujma proizvodnje, ne vidim ni jedan razlog zašto to ne bi bilo izvedivo. Naravno, ako je riječ o nekoj oblasti gdje proces mora trajati svakodnevno, radni bi se dani rasporedili tako da ne rade svi ista četiri dana – kazao je za Avaz Gavran. Nažalost, kako ističe, ovakav inovativan pristup zahtijeva mnogo kreativnije i vlasti i poslodavce. – Kad je riječ o radnom vremenu i uvjetima rada, imamo samo potpuno pogrešnu kampanju zabrane rada trgovina nedjeljom koja koristi jedino određenim, visokoprofitabilnim poslodavcima. Također, rad od kuće bi trebao biti masovniji i svi ostali oblici fleksibilnosti – zaključuje Gavran.
Povećanje produktivnosti
Zagovornici skraćivanja radnoga tjedna u Njemačkoj nadaju se da će to učiniti radnike sretnijima i produktivnijima u vrijeme kada je rast produktivnosti u toj zemlji spor i postoji nedostatak radne snage. Prema pristašama četverodnevnog radnog tjedna i većini onih koji su imali priliku raditi četiri dana u tjednu, to bi povećalo dobrobit radnika, učinilo bi ih produktivnijima.