
MARTIN PERO BORAS
13.1.2010. – 13.1.2020.
“Ima neka moć u dobrim ljudima, oni su jaki i poslije smrti.
Događa se da i dalje žive, po svojim djelima i riječima, a najviše po dobroti srca.”
Supruga i djeca s obitelji
Profesor Martin Pero Boras umro je 13. siječnja 2010. u SKC bolnici u Mostaru, nakon kratke i teške bolesti, u 55. godini života. Ove godine se obilježava deseta godišnjica njegove smrti. Rođen je 23. travnja 1955. na Hardomilju od oca Damjana i majke Jele r. Bevanda, kao deveto i najmlađe dijete u obitelji, a kao sedmi sin. Martinova rodna kuća je bila i svojevrsno stjecište društvenog života na Hardomilju. Pod odrinom ili uz ognjište bi se na dugo i široko razgovaralo i raspravljalo, a ponajviše se na skrovit način govorilo o događajima s Križnog puta.
Već od malih nogu je rado išao na misu i veoma lijepo pjevao. Osnovnu školu, prva četiri razreda je pohađao na Hardomilju, a zatim je od petog razreda išao u Ljubuški, gdje je najprije završio osnovnu, a potom i srednju strukovnu školu, a 1986. godine diplomirao je na Akademiji s odličnim uspjehom. Iste godine se oženio svojom susjedom Ružom Rupčić Antinom, s kojom ima četvero djece: Antuna, Luciju, Barbaru i Marijanu.
Osim što je predavao u više škola, Martin je podučavao glazbu franjevačkim sjemeništarcima i novacima na Humcu te bio voditelj brojnih glazbenih sekcija u bratstvima Frame. Poseban pečat ostavio je kao ravnatelj međunarodnog zbora i orkestra na Međunarodnom festivalu mladih u Međugorju. Na Božić 2009. godine na koru crkve sv. Stjepana na Hardomilju prof. Boras ravnao je hardomiljskim zborom i pjevao svoju posljednju misu.
Neke slike iz života, neki ljudi, duboko se urezuju u nas i živo traju dok trajemo i mi sami, postaju dio nas, mijenjaju naše poglede i naše misli. Smisao za humor, blagost, strpljivost i jedinstven osmijeh prof. Pere su samo neke od tih slika. Svi koji smo ga poznavali znamo da je bio čovjek iznimnih ljudskih kvaliteta koji je svojom jednostavnošću i blagošću ostavljao osobit trag u srcima sviju nas i koji govori puno više od ikakve riječi ili posvete.
Živio je glazbu punim plućima, a o kakvom je glazbeniku riječ najbolje govori činjenica da mu je posthumno dodijeljena nagrada za životno djelo Općine Ljubuški, za izniman doprinos i promicanje duhovne i svjetovne glazbene kulture te za očuvanje i stručnu obradu hrvatske etno glazbe.
Poslušjte pjesmu prof. Martina Pere Borasa Udobna im budi.

MARTIN PERO BORAS
13.1.2010. – 13.1.2020.
“Ima neka moć u dobrim ljudima, oni su jaki i poslije smrti.
Događa se da i dalje žive, po svojim djelima i riječima, a najviše po dobroti srca.”
Supruga i djeca s obitelji