Ujedinila se sva društva svetog Ante u Hercegovini. Autor: vecernji.ba.

– Vjernička zajednice, lijepo vam pozdrav svima. S posebnim poštovanjem želim pozdraviti sve bratime i sve sestrime društava svetog Ante, s našega Humca – Ljubuški, iz naše Čapljine – Dretelja, naši domaćini ovdje Ploče Tepčići, i iz naše središnjice, našeg stolnog grada, društvo Svetog Ante Mostar – Cim. Dobro se sabrali i okupili u ovo jedno zajedništvo. I moram vam priznati da mi srce na poseban način kuca. Jer ovo je povijesni dan kada obnavljamo nešto što je bilo zapretano, pogaženo, potrnuto, na koncu zašto ne i to reći: Zabranjeno! Srce mi posebno, radnosno kuca večeras kad je ovdje ovo proštenište svetog Ante, broćansko kažu proštenište, ali je ovo ovog cijelog neretvanskog prostora proštenište svetog Ante, jer su znali govoriti i s ove i s one strane Neretve, kako su dolazili na Ploče – Tepčići svetom Anti, baš kao što je i iz Brotnja i iz ovih drugih prostora pa sve do Mostara, ovdje se sabirao i okupljao vjernički puk. To mi ovdje u ulomcima možemo vidjeti, ali sjećanje nas odvodi u vremena kada je ovdje bilo sjecište i svratište brojnih štovateljica i štovatelja Svetog Ante – naglasio je fra Luka.

 

Idućih dana u Ilićima gostuje Dražen Žanko, što je također poveznica s ovim događajima. – A vi znate od njega pjesmu: Od stoljeća sedmog. U subotu je sveti Barnaba, mučenik, ali ne samo to. Dana 11. lipnja je oslobođeno brdo Orlovac, kada je ondje posađen stijeg hrvatski u nadi da nikada ne nestane s tog područja. Oslobođeno je brdo i od tada je evo prošlo 30 godina. Svake godine podno križa na Orlovcu, potom podno spomenika kod crkve u Ilićima polože se vijenci u čast i spomen naših poginulih i stradalih. To je dan zahvalnosti za dar slobode. Onda se u crkvi slavi sveta misa i ondje slijedi narodno veselje, druženje. Ove godine ćemo moći toliko hitova od Dražena Žanka. Družit ćemo se, slaviti i zahvaljivati Bogu: O draga, o slatka, o lijepa slobodo! Hvala ti Bože za dar slobode i za sve one koji su nam posredovali slobodu mišljenja, slobodu izgovora, slobodu rada i života…

 

Počelo je u mostarskoj kotlini 11., sutradan 12. u Cimu, 15. lipnja na Rudniku i Orlacu, a onda sve dalje i dalje… do 26. lipnja kada se ode na Merdžan Glavu i tu se završi s hvalom i zahvalnošću. Ali, pjesma: Mislili su neki, već nas neće biti. Ni veselje svoje nisu znali kriti. Raselit nas triba da nas manje ima. Nisu tu ni bili tad će reći svima. I pođimo redom: Usmrtili su Isusa. Navalili kamen na grob. I nema ga više. Gotovo s jednom sudbinom. Ali Isus iznenađuje, Isus je uskrsnuo i živi. Pokazuje se. Oblikuje zajednicu svoju. Oblikuje svoju prvu crkvu. Krštenike svoje. I na koncu kad je došlo vrijeme da ode Ocu nebeskom kaže: Odlazim, ali neću vas ostaviti siročad, poslat ću vam Duha svoga, Duha branitelja. I upravo njega, Duha Božjega mi danas proslavljamo ovom nedjeljom, 50. dan nakon Isusova uskrsnuća. Prije svoga odlaska Isus utvrđuje učenike u vjeri. Obećava da ih neće ostaviti siročadi, poslat će im Duha. A sjetite se početaka, strah u kostima, prva crkva, apostoli, Marija, poduprli su vrata u strahu za svoj život. Isus ih hrabri, sokoli… ali svi se razbježali, jedino je Majka ostala. Petar ga tri puta zatajio. Međutim, snaga Duha Božjega, snaga Isusova obećanja čuda čini. Baš kao što je i u ovoj župi, ne samo od prošle godine nego kroz sve ovo vrijeme čudo postalo. Tako da ljudi koji su prije godinu i više dana ovuda prolazili, kažu nije to ona crkva, dogodilo se nešto. Danas je i rođendan crkve. Oni učenici koji su se razbježali, pobjegli, kada su ojačani Duhom Isusovim danas ginu za Isusa. Petar prvi! Sjećate se u Mostaru, onaj prelijepi oltar koji je bio u staroj crkvi, pa su bili Petar i Pavao. Mi se kao djeca pitali, zašto je Petrov križ okrenut dolje. Pa nam stari fratar objasnio: Djeco moja, Petar je razapet na križu, okrenut prema zemlji. Apostoli umiru za Isusa Krista. Nose križ, podnose nevolje, prolijevaju krv za svoga Spasitelja. Ta Crkva koja je bila u strahu za svoj život, sada izlazi na teren i propovijeda. Isus je živ. Isus je tu među nama. U meni i u tebi kuca, nemojmo se bojati nikoga. Htjeli su zatvoriti crkve, tabernakul staviti i tu Krista zatvoriti, kamen navaliti i reći nema vas.

 

Ali čudo se dogodilo! Nešto slično i s društvom Svetog Ante – kazao je fra Luka. Svjesno nosi i knjižicu iz 1941. godine.

 

– Svakog je mjeseca ova knjižica izlazila. Sveta obitelj, Kršćanska obitelj po uzoru na europska glasila. I naši su fratri izdavali tu tiskovinu s imenom: Kršćanska obitelj. I kada se malo u pismohranu zagrabi, onda se tamo nađe. Zapamtite, 1872. godine, 13. svibnja, ustanovljeno je društvo Svetog Ante Paduanskog u Mostaru, u Hercegovini. U prvom redu kao društvo koje će buditi svijest naroda, koje će karikativno djelovati, koje će evo djelovati na planu opismenjavanja. Pa smo u Cimu našli na dva mjesta skupine opismenjavaju na vrelu Radobolje, u Ilićima, u Rodoču… i na drugim mjestima, imenuje se predstojnik, tajnik i oni vode računa… fratar u ono doba nema automobila, ni bicikla, izlazi na vrh Cima, duhovnici, poznati dr. fra Rufin Šilić, fra Drago Stojić, fra Bosiljko Vukojević.

 

Dragi moji, duhovnici su to bili koji su učili. Istog dana smo ušli u Mostar fra Mile i ja nismo mogli u samostan, nego u iznajmljenu kuću u Cimu i tu smo ono sirotinje malo što smo donijeli raspoređivali po kutovima sobe prostrane. I zapalo me je poći u obiteljski dom Janje Komadine, na vrh Cima, podno goranačke krivine. Pričali, govorili, opremio je i ona veli: Fratre, kad me budeš ispraćati, da znaš ja sam ti bila u društvu svetog Ante, ovdje nam je fra Rufin izlazio, plesat nas učio, recitacije nas učio, ovdje nam je toliko toga, i ne želim da tajna ode u grob sa mnom. Tog ljeta je nažalost preminula, ja sam bio daleko pa joj nisam ukop vodio, ali će mi trajno ostati to njezino: fratre to se dogodilo. I onda smo promišljali mi današnji duhovnici kako ćemo obnoviti društvo. Jer ono je djelovalo do 1945. A od 1872. domalo došao je I svjetski rat, pa ono tužno poraće pa glad, pa se i to proživjelo, pa onda dolazi konac 20-ih, početak 30-ih godina, mladi duhovnici dolaze na službu u Mostar i oni djeluju. S takvom slašću čovjek čita što se sve događalo i kako su aktivnosti sa svojim pukom organizirali. Tako je to bilo dok doskora II svjetski rat nije izbio. Nakon II svjetskog rata, jedni su poginuli, drugima nije bilo ni do pjesme ni do igre, došao je neki novi režim, sve im je to smetalo, sve što smo imali su pogasili, a da je s imalo nacionalnog prizvuka. Jedino društvo koje je ostalo bilo je, znate koje, Hrvatsko katoličko pogrebno društvo: Kopajte se, ispraćajte se, bila je poruka – kazao je fra Luka.

 

A onda je tinjalo u čovjeku, u nama svima, napose u onim preživjelima koji su preživjeli ta slavna i gorda, a isto tako grka vremena. – Da bismo prije 30 godina, 92. na 93. okupili sve vremenske žitelje koji su se javili, koji su bili u podmlatku svetog Ante, popisali smo ih, njihove podatke uzeli i oni su bili onaj položak na kojem smo gradili kasnije društvo Svetog Ante. I evo 90. otpočinje buđenje, u Mostaru se obnavlja društvo Svetog Ante, iza Mostar u Dretelju, pa ovdje na Tepčićima, potom na Humcu, vade se stari barjaci, Duh Božji djeluje poput vjetra, ovaj barjak što je ovdje preda mnom, ovo je stari barjak ovdje, konac 30-ih, 40-a godina. A ondje gdje se nije uspjelo sačuvati stari barjak, to vezu naše vezilje iz zajednice, kreativne radionice Zlatovez u Mostaru u Cimu, uvečer kad imaju vremena, po uzoru na nekdašnje zastave koje je u svoje vrijeme blagoslivljao biskup, pa se i svečanost činila. Čuje se huk vjetra, kako se život budi. U koncu 30-ih godina bio je slijed društava svetog Ante na Humcu, danas su ukupno četiri društva. Naš povjesničar dr. fra Andrija Nikić kaže da ih je onda bilo 50. A hvala Bogu, društva se danas obnavljaju. Okupio se tko se mogao okupiti. Drugi će se pridružiti. Ovih dana smo skromno, ali iskreno svečano obilježili 150. obljetnicu od osnivanja društva Svetog Ante. Zatisnuta je bila dvorana Hrvatskog doma Hercega Stjepana Kosače u Mostaru. Ovdje su naši voditelji društva gospoda Budimir Bošnjak, Marinko Jurić koji danas pletu mrežu i vode društvo na svoj mladenački način. Svi mi ostali podupiremo. Duhovnici su tu kao kamen temeljac koji će pratiti da zid ide uprav. Nadamo se skoro društvu Svetog Ante u Grudama. Nadamo se društvu Svetog Ante još u Naiji, nadamo se društvu Svetog Ante i u širokobriješkom kraju. Sve je to navještaj buđenja Duha. Duh Božji puše gdje god može. Želimo vjerovati da će se ljubav prema svetom Anti, svecu našem, svetu ovoga prošteništa, svecu svih nas i čitavoga svijeta proširiti produbiti… stoga pozdravljam uz voditelje društva svetog Ante Mostar Cim, i voditelje društva Čapljina Dretelj, i voditelje društva Humac, i voditelje društva Ploče Tepčići, i duhovnike i sve one koji doprinose društvu… Sve ono što je jednom začeto bilo teži da oživi, da se rodi, da živi, i da do procvata doživi. Stoga, hvala vam na strpljivosti, hvala vam što smo večeras i s brda s dola donijeli neke podatke iz povijesti, kako iz naše crkve za koju su mislili neki da nas neće biti, ali Krist uskrišava, Krist šalje Duha svoga i sve je drukčije! Duh Božji je dao snagu da se društvo obnovilo, da društva danas rastu i evo sretni smo što ste večeras pod zastavom svog društva i zajedništvom našega društva – govorio je nadahnuto fra Luka.