Dok vjernici ulaze u Veliki tjedan s nadom i vjerom, svakodnevna borba s rastućim troškovima života baca sjenu i na najsvetije dane. Unatoč svemu, mnogi se vraćaju kući – jer toplina doma i Uskrsa ne poznaje inflaciju.
Veliki tjedan između vjere i stvarnosti
Veliki tjedan, najsvetije vrijeme u godini za kršćane, donosi nadu, ali i tjeskobu. Dok se vjernici pripremaju za Uskrs, blagdan uskrsnuća i novog početka, trgovačke košarice postaju sve skuplje, a životi mnogih sve napetiji. U Bosni i Hercegovini uskrsna trpeza ove godine košta između 200 i 800 maraka, a sve više obitelji poseže za posudbama kako bi dostojanstveno proslavile blagdane.
Prisjećanja na skromniji, ali ispunjeniji Uskrs
„Uskrs je nekad bio skroman kad je materijalno u pitanju, a veličanstven kad je riječ o duhovnom“, prisjeća se stariji sugovornik iz Hercegovine, evocirajući vrijeme kad su skromna jaja i suho meso okupljali cijelu obitelj u radosti i zahvalnosti.
Cijene hrane i realnost potrošnje
No danas, u ozračju inflacije, rata i geopolitičkih neizvjesnosti, roditelji s nelagodom gledaju u police supermarketa. Trošak uskrsne košarice nerijetko doseže i 800 KM, a za mnoge je to gotovo polovica mjesečnih primanja.
Ljepota Uskrsa nije u punom stolu, već u punom srcu.
Nekad se jelo ono što je bilo – danas se kupuje i ono što se ne može platiti.
Dijaspora više ne dolazi pričati bajke o životu vani – nego o povratku kući.
Marin Bago iz udruge “Futura” upozorava: “Za prosječnu plaću ne možete prehraniti obitelj u skladu sa standardima. Čovjek koji radi, a ne može osigurati hranu na stolu, u lošijoj je poziciji nego rob u srednjem vijeku.”
Dijaspora između nostalgije i realnosti
Ovaj Veliki tjedan dodatno je specifičan – katolici i pravoslavci Uskrs slave istog dana. Povratnici iz dijaspore već dolaze, s osmijehom na licu i punim torbama za svoje najmilije. Ipak, uz darove i slastice iz Njemačke i Austrije, sa sobom nose i priče o recesiji, stagnaciji industrije i visokoj cijeni života ‘vani’.
„Bolje je imati 1000 KM u Hercegovini nego 5000 eura u Njemačkoj ako sve ide na najam i režije“, ističe jedan sugovornik Večernjeg lista iz Bavarske.
Nada ne posustaje
Uskrs je vrijeme nade – čak i kad nas pritišću cijene, nesigurnost i umor. I zato se vraćamo kući, pod isti krov, za isti stol. Jer tu, uz obitelj i vjeru, još uvijek pronalazimo ono što ni inflacija ne može oteti – smisao i snagu da idemo dalje.
