“Ne bojte se!
Tražite Isusa Nazarećanina, raspetoga.
Uskrsno je! Nije ovdje.
Evo mjesta gdje ga položiše!” (Mk 16,6)
Dragi župljani,
ove riječi anđela uskrsnuća upućene ženama koje su došle na Isusov grob odjekuju kroz sva stoljeća ovom našom zemljom i u svakom ljudskom srcu. I mi se ponekad ponašamo poput ovih žena, vraćamo se u prošlost, kopamo po prošlosti, vrtimo se oko svojih rana, grijeha i razočaranja. Gledamo unatrag. A Gospodin i nama po anđelu poručuje: „Ne bojte se!”
Ljubav prema Isusu ove žene je dovela na grob. One nisu došle tražiti Uskrslog, nego mrtvog Isusa. Zapitajmo se: Gdje tražim živoga među mrtvima? Što trebam pokopati jer je već odavno mrtvo? Možda je to tvoja prošlost, rane, neke krivnje ili grijesi koji te muče a koje si već ispovijedio ili nisi? Dopusti Isusu da siđe u tamu tvoga srca, tvojih misli i tvoje duše.
Otišavši na Isusov grob žene nisu tražile Uskrslog Isusa, nego je Uskrsli pronašao njih i izveo ih u novost koju samo Bog daruje. Svi mi doživljavamo iz dana u dan. kako smo ovdje na zemlji kao u nekoj tuđini, protjerani iz raja, u patnji, ropstvu i krivnji.
Nadamo se da je prestala nevolja pandemija virusa, a već slušamo prijetnje ratom. Strah za vlastitu egzistenciju i život svojih bližnjih postaje sve veći. Čovjek osjeća da nema čvrstog oslonca ovdje na zemlji. Nema znanosti ni čovjeka na koga bi se do kraja mogao osloniti. Ostaje nam jedini sigurni oslonac Uskrsli koji je prošao za nas kroz bol. patnju i samu smrt kako bi nas uveo u novi život.
Uskrs je povratak kući, Ocu, izlazak iz mraka, ropstva i patnje. Dopustimo Uskrslom Kristu da nas susretne, kako bi i mi mogli čuti njegove riječi koje sve u nama preobražavaju i čine novim.
Neka nam je sretan hod od smrti prema Uskrsnuću, od straha prema povjerenju, od tijela prema Duhu, od izvanjskog prema nutarnjem slavljenju Uskrsa.
Sretan i blagoslovljen Uskrs!
Vaši humački fratri!
