Temperature zraka, kako minimalne, tako i maksimalne, kod nas gotovo da ne predstavljaju ograničavajući faktor za uspješno gajenje skoro svih umjereno-kontinentalnih voćaka. Izuzetak čine samo mjesta na nadmorskoj visini iznad 750 do 800 metara, gdje temperaturni odnosi nisu povoljni za neke voćne vrste koje zahtijevaju topliju klimu. Među njima su breskva, kajsija, dunja, orah, zimske sorte krušaka, kao i vinova loza.
Većina umjereno-kontinentalnih voćaka može rasti i rađati na temperaturama između 55 oC i -35 oC. Ipak, uspješna proizvodnja je moguća na temperaturama od 35 oC do -20 oC.
Koje vrste su najotpornije?
Među listopadnim, odnosno umjereno-kontinentalnim voćkama najmanje zahtjeva prema toploti imaju: ogrozd, josta ili jošta, ribizla, lijeska i jabuka, a zatim dolaze višnja, trešnja, šljiva, kruška, malina, jagoda, mušmula, kupina, dunja, kajsija, orah, breskva, badem i aktinidija. Ovo jasno govori da toplota određuje granice dokle voćke mogu da se prostiru i gaje na sjever i jug. To znači da je toplota u tijesnoj vezi sa sjevernom geografskom širinom, a isto tako i sa nadmorskom visinom, ali opet u zavisnosti od geografske širine.
Na mjestima iznad 900 metara nadmorske visine ljetne sorte jabuka i krušaka ponašaju se kao jesenje, a jesenje kao zimske, dok mnoge zimske sorte ne mogu ni da sazru. Do ovoga dolazi uglavnom zbog toga što se sa povećanjem nadmorske visine za svakih 30 metara temperatura zraka smanjuje za 1 oC.
Listopadnim voćkama najviše odgovara umjereno-kontinentalna klima, sa srednje godišnjom temperaturom između 10 i 14 oC i sa godišnjim padavinama od 700 do 1.200 milimetara po metru kvadratnom.
Otporne i na -30 oC
Prema niskim zimskim temperaturama najosjetljivije su jednogodišnje, a tek poslije dvogodišnje i starije grane. Od pupoljaka, cvjetni su znatno osjetljiviji nego lisni i drvni. Njihova osjetljivost najviše zavisi od voćne vrste i sorte, a zatim od ishranjenosti i zdravstvenog stanja voćke i još nekih čimbenika. Cvjetni pupoljci su najosjetljiviji kod breskve i badema, a potom i kod kajsije. Kod ovih voćnih vrsta oni izmrzavaju na -12 oC do -22 oC. Kod drugih voćnih vrsta – jabuke, kruške, šljive, trešnje, višnje, cvjetni pupoljci ne izmrzavaju čak i na -30 oC, pod uvjetom da je zima postojana i bez velikih temperaturnih kolebanja.
U krajevima u kojima tokom zime, u siječnju ili veljači, poslije relativno visokih temperatura čak i do 20oC nastupi jače zahlađenje, izmrzavanje pojedinih organa voćaka ili čitavih stabala može nastupiti i pri znatno nižim temperaturama, što se prije izvjesnog vremena dogodilo kod šljive požegače
Korijen najosjetljiviji na mraz
Od svih organa voćaka, korjenov sustav je najosjetljiviji. Tako, na primjer, korjenov sustav jabuke izmrzava na -15,5 oC, šljive na -11,5 oC, breskve na -10,5 oC i kruške na -9 oC.
Izmrzao korijen poznaje se po tamnijoj boji presjeka. Kod mladih voćaka se može ustanoviti po pojavama koje prate kretanje vegetacije: slabije i poznije listanje, bljeđe lišće, osipanje pupoljaka, kržljav rast mladara. Ukoliko se uoče takve pojave, onda voćke treba jače pođubriti, zemljište održavati u obrađenom stanju, a u slučaju suše i navodnjavati, da bi se korijenov sistem mogao regenerirati.
Na deblu i ramenim granama voćaka, oštećenja od zimskih mrazeva su rjeđa, a ogledaju se u vidu nekrotičnih pjega, pucanja tkiva organa i sušenja kore. Ako oštećenja nisu velika i ako je kambijum (tvorno tkivo) ostao zdrav, regenerirati će se i kora i drvo.
