Je li vam poznata rečenica “Kada spasiš jedan život onda si heroj, no kada spasiš stotine života onda si – medicinska sestra!“
Upravo na današnji dan 11. veljače obilježava se Svjetski dan bolesnika, a isti je ustanovio papa Ivan Pavao II. 1992. kako bi se skrenula pažnja na prava pacijenata te na važnost zdravstvene skrbi i brige za oboljele.
Medicinsko osoblje dio su svakog pacijenta, svakog oboljelog čovjeka. To znači raditi ono što nerijetko nitko drugi neće, na način na koji nitko drugi ne može, usprkos svemu onome što prolaze. Liječe, njeguju, hrabre, slušaju, plaču i smiju se. I sve to kroz svoj radni dan. Današnji dan idealna je prilika da se podsjetimo na njihovu nezamjenjivu ulogu i zahvalimo medicinskim sestrama i tehničarima što nam pružaju pravu njegu, daju terapiju, dijele s nama našu patnju, nesigurnost, usamljenost i strah, a u svom radu nesebično daju dio sebe pružajući pacijentu utjehu, toplu riječ i osmijeh.
Jelena Bokarica Pezo radi kao medicinska sestra preko 20 godina.
„Od odjela kirurgije, ambulante i operacijske sale. Po meni je svako mjesto specifično i nosi nešto svoje. Smatram taj posao doista posebnim, cijeli život učiš, nadograđuješ se u skladu i s tim kako medicina kroz godine napreduje. Uistinu je prekrasan osjećaj kada znaš da si nekome pomogao jer smo svi mi osjetljivi na svoje zdravlje i zdravlje svojih bližnjih.“
Raditi taj posao znači između ostalog posjedovati stručna znanja i stručne vještine, biti emocionalno zrela i stabilna osoba, osoba koja će moći razumjeti i nositi se s ljudskim patnjama, osoba koja će biti kadra razumjeti pacijentove osjećaje i ponašanja u određenoj situaciji te osoba koja će biti spremna prihvatiti odgovornost kada su stresne situacije u pitanju.
„Posao je uistinu stresan i izazovan, kako fizički tako i psihički. Pogotovo u operacijskoj sali gdje ti koncentracija stalno treba biti na 100 posto. Tu su naravno i noćni rad, dežurstva koja te dodatno iscrpljuju, a i činjenica je da je ovakva vrsta posla nažalost sve manje cijenjena.“
Kroz posao se susrela sa zaista mnogobrojnim situacijama, kako dobrim tako i onim nažalost lošijim.
„Situacija koja je definitivno ostavila dojam na mene je kada sam prvi put prisustvovala porođaju. To je bilo u vrijeme dok sam još išla u školu i bila na praksi i to je zaista ljepši dio ovoga posla. A kasnije kroz rad na odjelu kirurgije bilo je i ovog tužnijeg dijela kada pacijent premine. I to nekako zaista svaki put ostavi trag na tebe.“
I nakon toliko godina rada, Jelena ističe kako je to definitivno njezin poziv i da joj nije žao što je u ovoj branši već toliki niz godina:
„Iskreno, ne mogu se ni zamisliti u nekom drugom poslu. Međutim, ako baš moram reći, kao curi mi se sviđao posao vizažistice, pa tko zna, možda bi se stim danas bavila da nisam ovo što sam sada.“
Velika većina njezinih kolegica zasigurno dijeli njezino mišljenje. Biti medicinska sestra znači suzdržavati vlastite suze i stalno crtati osmijehe na licima ljudi. Cilj Svjetskog dana bolesnika je poticanje svjesnosti o nužnosti primjerene skrbi o bolesnicima, medicinske sestre su zapravo te koje su s pacijentom 24 sata, jer sjetimo se – Zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu – da što prije ozdravi, stara je poslovica.
Hvala im na svemu!
