U BiH strah već odavno stanuje. Od rata su prošla gotovo tri desetljeća, ali ova zemlja nikada nije bila sigurna i stabilna. Svakom novom krizom, a bilo ih je dosta, strah se povećavao. Što onaj od sukoba, nestašica, nepogoda… Ali je, nekako, do sada bio prisutan u svakom kutu BiH. U Federaciji BiH su ga Hrvati i Bošnjaci zajedno proživljavali. Posljednjih dana slike Sarajeva gore su nego 90-ih. Isijava neviđena mržnja prema Hrvatima, svojim susjedima, saveznicima, partnerima… Onima koji su u ratu Bošnjacima otvarali koridore prema Hrvatskoj i tamo ih zbrinjavali. Onima bez kojih ne bi bilo BiH jer su na referendumu o neovisnosti 1992. plebiscitarno rekli da, suprotstavivši se idejama podjela, gaženja prava, kakve su bile u Jugoslaviji. Sve se zaboravilo. Sada su Hrvati meta, prijeti se prebrojavanjima, novim ratom.
Oduzimaju Hrvatima prava, razvlašćuju ih i biraju im političke predstavnike. I u prošlom stoljeću veliki pisci poput Ive Andrića pisali su o mržnji u BiH. Malo se toga, čini se, promijenilo. I povijest se ponavlja, iz Sarajeva je proteklih dana glasom “ulice” hrvatskom narodu pokazan smjer – odlazite iz BiH, ova zemlja bit će građanska, u FBiH će Bošnjaci napraviti svoju državu – ovako se tumače poruke lidera, aktivista, užarene mase koja je bila spremna izvesti i državni udar samo da se Hrvatima ne vrati tek mrvica dosad oduzetih prava. Ili da netko sa strane, ne daj Bože, jednom donese odluku u njihovu korist. Na čemu počiva Daytonski sporazum, pitaju se Hrvati, kao i jesu li još samo oni ostali njegovi čuvari. Međunarodna zajednica sve to nijemo gleda i podržava rušitelje sporazuma bh. naroda. Pritisci i ucjene sa sarajevskih ulica urodili su plodom.
Visoki predstavnik nametnuo je tehničke izmjene Izbornog zakona, a one suštinske, političke, ostavio bh. političarima da se dogovore. U kakvom ambijentu? Između poziva na linč i rat, poruka da nikada Hrvati neće ostvariti ništa i prijetnji da će im se i dalje oduzimati prava. Zna visoki predstavnik da se bh. političari ne mogu dogovoriti jer, da su mogli, već bi to učinili u Neumu, Sarajevu, Bruxellesu i gdje već nisu tko zna koliko puta tražili rješenja. Izgleda da u BiH nema sreće. Da će ostati u strahu i mržnji još dugo. Europski narod – Hrvate koji žive u BiH ista ta Europa ne vidi i ne želi im pomoći. Ostali su neravnopravni, zarobljeni u “bodljikavoj žici”, prošlosti u BiH koju bošnjački političari ne žele zaboraviti i okrenuti se budućnosti. Hrvati ne žele da u BiH vlada zakon ulice. No, želje su jedno, stvarnost drugo. A posebice ona bosanskohercegovačka. Vidjeli smo ovotjedni scenarij. Jedno je sigurno. Hrvati neće odustati od svoje domovine BiH i borbe za prava. Ne prosvjedima i nasiljem, nego svim zakonskim i demokratskim sredstvima. Već danas se očekuju odluke krovne hrvatske institucije – Hrvatskog narodnog sabora BiH. Nakon jasnih poruka bošnjačkih političara iz Sarajeva odredit će smjer budućeg djelovanja.
