Majka iz Mostara obratila se hercegovina.info s apelom da se hitno poduzmu mjere zbog, kako tvrdi, višegodišnjeg nasilja kojem je izložen njezin maloljetni sin, učenik Osnovne škole Antuna Branka Šimića u Mostaru.
Ističe kako se već treću godinu zaredom njezino dijete i druga djeca suočavaju s neprimjerenim ponašanjem jednog učenika koji je već svima poznat, što je, prema njezinim riječima, preraslo u ozbiljan problem.
“Moje dijete prolazi kroz nasilje. On plače, ne želi se ispisati iz škole jer voli učitelja i svoje prijatelje, ali jednostavno više ne može podnositi situaciju. To nije normalno školovanje. Ne radi se samo o mom djetetu, sve je više roditelja zabrinuto i nezadovoljno”, izjavila je.
Naglasila je kako su se obraćali roditelji iz razreda u kojem se dječak sada nalazi i roditelji i drugog razreda u kojem je dječak bio dvije godine, nadležnim institucijama, ali rješenje još uvijek nije pronađeno.
“Strah me je da ovo nasilje ne preraste u nešto još gore. Apeliram na Ministarstvo obrazovanja i sve nadležne da se reagira odmah. Dijete koje stvara probleme treba biti upućeno u adekvatnu ustanovu, jer ovako se onemogućava normalno školovanje i druge djece”, dodala je.
Izrazila je zabrinutost i zbog, kako kaže, šutnje i sporosti institucija.
“Ovo je problem koji je prerastao sve granice. Ako se ne riješi na vrijeme, bojim se da bi netko mogao uzeti pravdu u svoje ruke. Zato molim javnost, medije i vlasti da se uključe i zaštite našu djecu“, zaključila je naša sugovornica.
Hercegovina.info je još u svibnju prošle godine pisala o slučaju u Osnovnoj školi Antuna Branka Šimića u Mostaru, gdje je cijeli razred bio izložen dugotrajnom nasilnom ponašanju jednog učenika. Zbog straha i nesigurnosti, 15 učenika tada nije moglo redovno pohađati nastavu, a Školski odbor donio je odluku da se sporni učenik premjesti u drugu školu.
Međutim, nakon žalbe koju je podnijela majka uz pomoć odvjetničkog ureda, slučaj je prebačen na Ministarstvo prosvjete HNŽ-a.
Ministarstvo je reagiralo tek početkom rujna, neposredno pred novu školsku godinu, a inspektorat je zaključio kako odluka Školskog odbora nije konačna jer je u žalbenom postupku. Time je postupak obustavljen, a učenik je nastavio školovanje u istom razredu.
Roditelji ostalih učenika tada su, iz očaja, tražili premještaj svoje djece u druge odjele, a škola je čekala jasne upute Ministarstva.
Situaciju dodatno komplicira činjenica da nikada nije izdan službeni dokument kojim bi se odluka o premještaju poništila.
