U knjizi Dr. Joe Dispenza, Placebo ste vi, piše sljedeće: Ako naši geni ne određuju našu sudbinu i ako oni zapravo sadrže veliku knjižnicu mogućnosti koje samo čekaju da ih skinemo s police i pročitamo, omogućava nam pristup tim potencijalima koji mogu imati veliki učinak na naše zdravlje i dobrobit. Riječ ‘epigenetika’ znači iznad gena. Ona upućuje na kontrolu gena koja ne dolazi iz same DNK nego iz poruka koji dolaze sa vanjske strane stanice tj. okoline. Epigenetika nas uči da nas naši geni zaista ne osuđuju na određenu sudbinu i da promjena u ljudskoj svijesti može uzrokovati tjelesne promjene, strukturalne kao i funkcionlne u ljudskom tijelu.
Projekt ljudskog epigenoma započeo je 2003. godine i provodi se u Europi. Sjajan primjer epigenetike na djelu su jednojajčani blizanci koji imaju identičan DNK. Ukoliko prihvatimo ideju genetske predodređenosti, zamisao da su sve bolesti genetski prouzročene, jednojajčani blizanci bi trebali imati identičan genetski izraz.
Međutim, kod njih se ista bolest ne manifestira uvijek na isti način i ponekad će jedan imati simptome bolesti dok ju drugi uopće neće imati. Blizanci mogu imati iste gene, a da žive različite ishode. Jedno istraživanje u Španjolskoj to savršeno pokazuje. Istraživači iz laboratorija za epigenetiku raka nacionalnog centra za rak smještenog u Madridu, proučavali su parove jednojajčanih blizanaca starosti od 3 do 74 godine.
Otkrili su da mlađi blizanci sličnog životnog stila, koji su više godina proveli zajedno, imaju slične epigenetske uzorke dok stariji blizanci, posebno oni različitih životnih stilova koji su manje godina proveli zajedno, imaju različite epigenetske uzorke.
Npr. istraživači su otkrili četiri puta više različito izraženih gena kod jednog para pedesetogodišnjih blizanaca nego kod para trogodišnjih blizanaca.
Blizanci su rođeni s identičnom DNK. Ali oni sa različitim životnim stilovima i različitim životom, izražavali su svoje gene na različite načine, posebno kako je vrijeme odmicalo.
Da se poslužim analogijom. Stariji blizanci su bili poput primjerka istog modela kompjutera. Kompjuteri su došli s istim početnim softwerom ali su s vremenom preuzeli vrlo različite dodatne softwere. Računalo DNK je ostalo isto ali u ovisnosti od toga koji je softwer osoba preuzela, epigenetsku varijaciju, ono što računalo radi i kako radi, može biti vrlo različito.
Zbog toga, kada mislimo naše misli i osjećamo naše osjećaje, naša tijela reagiraju na složenu formulu bioloških pomaka i promjena i svako iskustvo pritiska tipke stvarnih genetskih promjena unutar naše stanice.
Brzina tih promjena može biti nevjerojatna.
Za samo tri mjeseca, grupa od 31 muškarca s niskorizičnim rakom prostate je uspjela uzlazno regulirati 48 gena i silazno regulirati 453 gena tako što je prihvatila intenzivan režim prehrane i promjenu životnog stila.
Muškarci koje je u ispitivanje uključio Dean Ornich sa sveučilišta u Kaliforniji, tijekom ispitivanja su smršavjeli, smanjili gojaznost na trbuhu, snizili krvni tlak i poboljšali profil lipida.
Ornich je rekao:”Ne radi se tu toliko o smanjenju rizičnih faktora ili sprječavanju razvijanja nečeg lošeg”. Te promjene mogu se dogoditi toliko brzo da vam ne trebaju godine da biste uočili korist pozitivnih pomaka.
Još je impresivniji broj epigenetskih promjena postignutih u šestomjesečnom razdoblju u švedskom ispitivanju 23 zdrava muškarca, čija je težina bila malo veća od normalne.
Oni su sjedalački način života promijenili odlaskom na sate spininga i aerobika i to u prosjeku manje od dva puta tjedno. Istraživači sa sveučilišta u Lundu, otkrili su da su ovi muškarci epigenetski promijenili 7.000 gena, gotovo 30 posto svih gena ukupnog ljudskog genoma.
Te epigenetske varijacije, naša djeca čak mogu naslijediti i prenijeti na naše unuke. Naša iskustva iz naše okoline su samo dio cijele priče. Način na koji dodjeljujemo značenje tim iskustvima uključuje rijeku fizičkih, psiholoških, emocionalnih i kemijskih reakcija koje također aktiviraju gene.
Način na koji percipiramo i obrazlažemo podatke koje prikupljamo našim čulima kao činjenične informacije, neovisno od toga jesu li te informacije istinite i značenje koje im dodjeljujemo, uzrokuje biološke promjene na genetskoj razini.
Dakle, međudjelovanje naših gena i naše svijesti, odvija se u složenim okolnostima. Mogli bismo reći da značenje neprestano utječe na neuronske strukture koji utječu na to kakvi smo na mikroskopskoj razini što onda pak utječe na to kakvi smo na makroskopskoj razini.
Proučavanje epigenetike, također, navodi na pitanje, što ako se ništa ne mijenja u našoj vanjskoj okolini?
Što ako svaki dan radimo iste stvari sa istim ljudima u isto vrijeme, što vodi istim iskustvima koja proizvode iste emocije koje signaliziraju istim genima na iste načine?
Mogli bismo kazati da, dokle god svoj život percipiramo kroz prizmu prošlosti i reagiramo na uvjete istom neuronskom arhitekturom, iz te razine uma, zapravo, krećemo prema vrlo konkretnoj, predodređenoj genetskoj sudbini.
Osim toga, ono što mislite o sebi, o životu i izborima koje činite kao rezultatu uvjerenja, također, stalno odašilje iste poruke istim genima.
Tek kad se stanica uključi na nov način, novim informacijama, tek tada ona može stvoriti tisuću varijacija istog gena koji će stvoriti nov izraz proteina, što će promijeniti vaše tijelo.
Možda nećete biti u stanju kontrolirati sve elemente u vanjskom svijetu ali možete upravljati mnogim područjima svog unutarnjeg svijeta.
Vaša uvjerenja, vaši pogledi i vaš suodnos s vanjskom okolinom utiču na vašu vanjsku okolinu koja je, s druge strane, vanjska okolina stanice što znači da vi, a ne vaša unaprijed isprogramirana biologija, držite ključeve svoje genetske sudbine i otključavanje vašeg potencijala.
Samo je pitanje pronalaska pravog ključa koji odgovara pravoj ključaonici.
Zašto onda svoje gene ne biste smatrali onakvi kakvi oni zaista jesu, pružatelji mogućnosti, izvori beskonačnog potencijala, kodirani sustav osobnih naredbi?
Oni zapravo nisu ništa drugo nego alati za transformaciju.
