Zagreb je pobijedio lanjskog finalista Lige prvaka u Areni. Sjajan rezultat i dokaz koliko su propustili u Kielcu. Makar ovakva pobjeda briše loše i dokazuje da Zagreb ima svoju računicu i ove sezone i da u Areni nikome neće biti lako.
Prvi gost ove sezone u Ligi prvaka u Areni bio je lanjski finalist Aalborg. Danski prvak, iznimno jak sastav, malo drugačiji nego lani bez trenera Madsena i najveće zvijezde Mikkela Hansena. Ali, bez obzira na to zna se što Danci danas predstavljaju u rukometu. Osim toga, prvo kolo i njihova sigurna pobjeda nad Nantesom samo govore o kakvom se protivniku radilo. Zagreb je došao iz lošeg raspoloženja nakon loše partije u Kielcu, bez ozlijeđenog Faljića kojeg je u sastavu zamijenio Radojković. Usput, Zagreb je na toj poziciji desnog vanjskog angažirao u posljednji tren mladog reprezentativca Svržnjaka.
Zagreb je bio potpuno drugačija momčad nego sedam dana ranije u Poljskoj. Nisu griješili u napadu, to je najvažnije. To ne znači da nije bilo izgubljenih napada zbog promašaja ili pokušaja, ali nije bilo lopti direktno u ruke protivnika što je jako usporilo Aalborg. Druga stvar koja je usporila Dance bila je Zagrebova obrana 5-1 sa Srnom. Iza njega je bio Gojun, do njega Kavčić i Klarica. To je smelo vanjsku liniju Danaca na čelu s Arnoldssenom i Vlahom, pa nisu djelovali sigurno kao inače. Uz sve to još je briljantno branio Matej Mandić, sedma obrana iz igre i dva sedmerca u prvom dijelu za odlični Zagreb koji je na predah otišao sa 4 gola prednosti, primio samo 9 golova od Aalborga kojem su brojke uvijek znatno veće.
Zagreb je počeo i drugačije u napadu. Kavčić na sredini, Srna lijevo, Klarica desno. Onda je pomogao Beljavski na sredini, Kavčić desno, Kos je odmorio Srnu. Uspjeli su u toj trci odmarati i Dibirova koji je igrao iz viroze ne baš maksimalno spreman. Odlično je na crti kao starter odgovorio Roko Trivković. Bilo je dobrog postavljanja, realizacije, asistencija, našlo se tu i promašaja, ali to je njegova prva utakmica u Ligi prvaka u Areni. Trivković je uz to zamijenio i Kavčića kao half i maksimalno napravio svoj posao, a kasnije mu je u tome pomogao i Walczak. Dobro je djelovao Zagreb. Da je još pozabijao čiste zicere (Kos, Klarica, Trivković) bilo bi to savršeno. I još jedna promjena, sedmerce je od starta izvodio Igor Beljavski, jer sedmerci su u Kielcu bili problem, a to nije bilo dobro ponavljati.
Aalborg je igrao očekivano, čekao je greške Zagreba, ali nije uspijevao dočekati. Ima Machulla širinu, ali ni uz svu tu širinu nije našao sigurnost igre svoje momčadi. Nije bilo Mikkela Hansena da ih primiri, da da sigurnost napadu u takvim situacijama. To je bilo vrlo očito. Zanimljivo, u prvom dijelu makar se igralo žustro vidjeli smo samo jedno isključenje Kavčića. Za Dance niti jedno. Bilo je jasno da će Danci morati tražiti način da se približe Zagrebu, a Zagrebu nimalo lako izdržati u tom ritmu protiv velikog protivnika.
Drugi dio Zagreb je nastavio s početnim postavkama. Ključno je bilo ne gubiti lopte i biti strpljiv, što protiv Danaca koji nabijaju ritam nikad nije jednostavno.
Isključenja su prijetila Zagrebu, jer su ih zaredom dobili Glavaš i Srna, a Beljavski je promašio svoj četvrti penal. No, tu je za te teške situacije bio Matej Mandić, ponovo sjajan kada je najteže. Tu se utakmica počela lomiti. Griješio je i Aalborg, pa se Zagreb držao na 3-4 razlike i nije dao Dancima da priđu. U 48. minuti Zagreb se digao na +7 sa tri sjajna poteza Timura Dibirova i Aalborg je bio u bezizlaznoj situaciji. Prešao je Aalborg na 5-1 sa Arnoldsenom, morao je nešto pokušati. I tu je Zagreb morao ostati koncentriran kao dotad.
I ostao je u utakmici koja će se pamtiti. Kada pobijediš lanjskog finalista Lige prvaka, i to osam golova razlike, to znači da nema nedostižnog. Jasno, ako si pravi, onakav kakav je Zagreb bio u srijedu, ali ne u 1. kolu u Kielcu. Dakle, u dva kola sve smo vidjeli.
