Samo ondje gdje se cijene prave vrjednote,mogu se one dotično razviti i napredovati.
U najuzvišenijim vrjednotama, u ocjenjivanju najvećih ljudskih svetinja prva je, tako reći nad sve ostalo, koju jednako poštuje i ljubi svaki odgojen pojedinac, kao i cijelo društvo, narodi i država, ona, u kojoj nastaje i iz koje se rađa na svijet nejak čovjek, roditeljica njegova, majka. Stoga se u hrvatskom narodu slavi godinama dan hrvatske majke i djeteta.
Slavi se majka s djetetom, jer je jedno uvjetovano drugim, jer nema ljepote materinstva bez njene žrtve, a to je izdanak materina života i fizičkog i duševnog, obnovljenje njezino i produženje njena bića i njena od sada bez prekidna briga, ali i veselje-dijete.
Do punine svoje vrijednosti, do jedino pravog položaja i čašćenja dolazi žena kao majka-samo u obitelji i po obitelji. Upravo zbog toga što joj j dana ta nadasve izvanredna zadaća donositeljice i odgajateljice najsavršenijeg stvora; umnoga bića-čovjeka- mora ona biti i naročito ne samo spremna, nego uvijek i zaštićena, branjena i podupirana, a ta joj je prva zaštita i obrana- njena zakonita obitelj. Ako je dolična poredba majke s bilo kakvom skupocjenošću, onda znamo da tu stvar, što j vrjednija; brižnije čuvamo, krijemo i zaklanjamo od dodira, pa i od zahvata mnogih ruku, a da ne govorimo, koliko dršćemo da ne bi postala trajnom svojinom koga drugoga.
Za majku, kao takovu i neizrecivu i neusporedivu dragocjenost, njezin j dom zaštitna škrinja, nerazoriva obrambena stijena. U njemu se tek može razviti do vrhunca svoga poziva, a da pri tome ipak ne postane zatvorena biljka udaljena od svijeta i društva. Uz pomoć svoga muža žena će kao majka odgovoriti potpuno svom zadatku. Podavanjem života; prema tome nastavljanjem i umnožavanjem naroda i čovječanstva majka j prva i narodna dobročiniteljica i suradnica. Uz to ona vrši i drugi dio svoj zadaće, a taj je, da narodne mladice, tu svoju djecu odgoji do ćudorednih i poštenih ljudi, će svjesni svoje životne uloge služiti dobrobiti države i svakog pojedinca. U redovitim prilikama, u najviše redovitih slučajeva; izuzeci potvrđuju pravila, iz dobrih se i čestitih obitelji razvila dobra i čestita pokoljenja. Obitelj je postala mjerilom, kojim se procjenjuje pojedinac, nu ne obitelj prema imućstvenom položaju, nego prema svojoj vrijednosti, koju nosi kao osnovica ljudskoga društva.
Po plemenitoj i velikoj, požrtvovnom i svjesnoj hrvatskoj majci bila su i jesu hrvatska obiteljska ognjišta vjerni njezin odraz-Kako bi se drugačije i moglo zamisliti, što je vjekovima sačuvala domovinsku ljubav, žar i svijest, narodni jezik, običaj i svetinje, hrvatsku narodnu bit i oznake ako ne majka, i samo majka.
Ona j svojim mlijekom, svojom krvlju, riječju, odgojem ucjepljivala naraštajima,u njima gajila, čuvala i krila sve veće narodne odlike i blago. To nije mogla nikakva neprijateljska sila uništiti, osvojiti, zaplašiti.
Predajom hrvatskih majki sačuvala se do danas nepokvarena jezgra narodnog bića. Tako je razumljivo, da se uza sve vjekovne poteškoće, protivnosti i negativnosti mogla kao šenič-ptica poroditi u najsudbonosnijim vremenima Europe i svijeta uopće-naša malena, ali jednako tako sveta i draga domovina i Država Republika Hrvatska i BiH. Nju će preporoditi, sačuvati budućnost i ovjekovječiti i opet-hrvatska majka. Znajući to, hrvatski narod, a u prvom redu počelo se provoditi poslije prvog svjetskog rata. Onda, kada je čovjek spoznao, poslije mnogih patnji i žrtava, velike neprolazne vrijednosti, što izviru iz doma, iz sigurnosti i ljubavi, koju najprije, najpodpunije nalazi kod majke, podaje po Tjednu majke i djeteta majci svu njenu čast, dostojanstvo kao i odgovornost, koju ona mora i može kao majka održati i ispuniti.
Prošlij tjedan, u kojem se na ovako poseban način odaje čast veličini majčinstva i ističe velika važnost budućih pokoljenja, dokazano je da naša država BiH i Domovina RH i sama osjeća svoj, da tako kažemo, materinski poziv, ali ne samo prema djeci nego i prema njihovim majkama, država je majka sviju svojih članova i zato najjače osjeća potrebu pomaganja majke i podržavanja materinskog poziva, kao i veliku opasnost kojoj su izložena djeca. Stoga se kako je do sada vladao običaj, da je velika narodna briga prepuštena možebitnom, ali n uvijek sigurnom milosrđu, nego sada s država, prva i najjača organizacija brine,da niti jedna majka, niti ijedno dijete ne osjeti osamljenost ili zapuštenost u životu. Time država, ostavljajući milosrđu da i nadalje izvršava svoju društvenu zadaću, pruža mogućnost svim članovima naroda da sudjeluju u velikom djelu oko brige za majku i dijete i na najbolji način odužuje se samoj majci za njezine velike usluge oko rađanja i odgajanja budućih pokoljenja.
