Otišao je iz Hajduka prošlog ljeta. Prilično tiho i bez nekih prevelikih repova, ali ni odštete jer je Hajduk za igrača kojeg je tržište cijenilo milijun eura, zaradio prema procjenama oko 300 tisuća. On je pak završio u poljskoj Ekstraklasi, vrlo cijenjenoj europskoj ligi, potpisao za Pogon nadajući se da će mu upravo taj klub revitalizirati karijeru nakon neredovite minutaže u dresu splitskih Bijelih.

On je Zvonimir Kožulj, a na kraju je ispalo da je upravo na njegov pogon njegova momčad odigrala vrlo kvalitetnu sezonu. Veznjak kojeg krasi velik kapacitet pluća, a samim time i visoka radna frekvencija, ali i veznjak s kvalitetnom dozom kreativnih mogućnosti ovu je sezonu završio s 9 golova i 9 asistencija.

 

Sigurno ste jako zadovoljni?

”Nakon prošle sezone u Hajduku u kojoj sam malo igrao, malo ne igrao, prvi cilj bio mi je da odem negdje gdje ću dobiti pravu šansu, gdje mi se može garantirati mjesto standardnog prvotimca, koliko ti itko u nogometu to uopće može garantirati. A sve zbog toga što sam vjerovao u sebe da uz pravi kontinuitet, mogu igrati dobro i mogu napredovati. Hvala Bogu, ispalo je baš tako! Još su me i ozljede zaobišle, a sve je zaokružila vrlo dobra statistika, tako da nemam što reći osim da sam jako zadovoljan.”

Nakon Hajduka, još ljepši golovi u Poljskoj

Zapravo, posebno okupira pozornost i posebno lijepo uokviruje Kožuljev učinak način na koji je taj 25-godišnji centralni vezni rođen u Ljubuškom postigao svoje golove. Ne pretjerujemo kada kažemo da je vezao golčinu za golčinom…

Kožuljevi ”radovi” završavali su gotovo pa redovito u rubrici pogodaka kola. Većinom se radilo o sjajnim udarcima iz daljine.

”A i onih nekoliko golova što sam zabio u Hajduku, svi su bili izvan 16-erca ili na rubu kaznenog prostora. Igram u sredini terena, pa rijetko mogu ući u čistu šansu za gol, pa koristim svoj udarac s distance kako bi zabio pogodak. To je ta neka moja zona u kojoj mislim da mogu nešto napraviti.”

To sve više postaje činjenica, a ne samo njegovo skromno mišljenje. I to se posebno potvrdilo u proljetnom dijelu sezone, u kojem je Kožulj postigao sedam od svojih devet pogodaka. Većinu u završnoj fazi prvenstva, u rundi za prvaka, dakle u konkurenciji onih koji su ove sezone bili najbolji.

”Istina, i ja osobno, ali i cijela momčad, odigrali smo jako dobro taj završni dio sezone, pa je na kraju ove dobre sezone ostao samo mali nešto negativniji osjećaj, a taj je vezan za to što na kraju nismo uspjeli izboriti pozicije za Europu. Nije nam puno nedostajalo… ”

Koji vam je osobno najdraži od tih svih lijepih pogodaka?

”Teško mi je reći, ali ako moram birati, onda neka to bude gol Legiji u prvom djelu sezone. Ili možda ovaj drugi, isto Legiji u završnici…”

Istina, dobro ste svojim potezima ”zabiberili” Legiji i spriječili je da dođe do četvrte uzastopne titule.

”Hahaha… Mi smo se međusobno u svlačionici dogovorili da ćemo odigrati maksimalno do kraja, bez obzira na to što ne možemo ni ispasti ni izboriti Europu. I onda smo tako uzeli bodove Legiji, ali i novom prvaku. Stvarno možemo reći da smo igrali pošteno protiv svih.”
Kožulj je tako iz prve ruke svjedočio nevjerojatnoj senzaciji! Naime, poljsko nogometno prvenstvo u netom završenoj sezoni donijelo je možda i najneočekivaniji obrat u cijeloj nogometnoj Europi, kada govorimo o prvenstvima i borbi za naslov prvaka. Jer velika, igrački i financijski moćna Legija, klub koji je titulu najbolje poljske momčadi ponio u pet od šest sezona prije ove, ušla je u rundu za prvaka s čak sedam bodova prednosti, a na kraju je titula otišla u redove momčadi Piast Gliwice. Da priča bude još jača – za njihov prvi i jedini naslov prvaka u povijesti!

 

Pitali smo Kožulja može li to usporediti s Rijekinim naslovom u Hrvatskoj.

 

”Cijela je Poljska u šoku! Ljudi su imali nevjerojatan finiš sezone. Ušli su u ‘ligu za prvaka’ kao treći, a onda počeli pobjeđivati sve redom. Osim, kao što sam rekao, nas… jedino smo im mi uzeli bod u posljednjih pet kola. Mogu reći da su dobra momčad. Tvrdi su i organizirani, ali su i odlični. Što se tiče usporedbe s Rijekom, ne znam što bih rekao! Rijeka je bila jako dobra i Rijeka je u posljednjih nekoliko sezona došla blizu Dinamu i uvijek ima bar neke šanse da kreira senzaciju. Ovi nisu uopće bili među bilo kakvim favoritima da budu prvaci, među prvih 4-5 favorita sigurno nisu bili.”

Kako biste komparirali hrvatski s poljskim klupskim nogometom?

”Fizički je puno zahtjevniji poljski nogomet. Trči se zaista mnogo više, ali isto tako moram reći da je hrvatski nogomet ljepši, tehnički dotjeraniji. Generalno, najveća je razlika u infrastrukturi. Zajedno s time idu i organizacija te medijska popraćenost. U Poljskoj su svi stadioni vrlo moderni, s vrhunskim travnjacima, a navijači su sveprisutni. Samim time i mediji. To su najveće razlike u odnosu na Hrvatsku. Meni je u HNL-u zahtjevno bilo igrati četverokružno, znači čak četiri puta s istom momčadi u jednoj sezoni. Ovdje se igra 30 kola dvokružno, a onda još sedam utakmica u borbi za naslov. Meni osobno je to zanimljivije…”

 

Zvonimir Kožulj
Zvonimir Kožulj u Hajduku (Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL)

Koliko onda bivši igrač Hajduka stigne u svim tim obvezama pratiti svoju nekadašnju momčad?

”Pratim, pratim Hajduka kad god stignem. A to je često. I mogu reći da je sve to na kraju završilo dobro, pogotovo kad se sjetimo kako je počelo. U drugoj polusezoni, stvarno je Hajduk bio to što i treba biti. Vidjet ćemo kako će i što će biti u Europi. Mislim da je to najvažnije sada za klub. Bilo bi odlično kad bismo izborili skupine Europske lige, ali imaju dobru momčad. Ne znam tko će ostati i još manje tko će dolaziti, ali, po meni je to fino posloženo.”

 

Postoji li mogućnost povratka u Hajduk?

”Iskreno, mislim da je to iza mene. Srećom, dobro sam odigrao ovu sezonu u Poljskoj i mislim da ima puno liga u Europi, ali i svijetu koje bi me sada ipak malo više interesirale od HNL-a. Mislim da je to zasad zatvoreno poglavlje. Da se razumijemo, meni u Hajduku nije bilo loše, imam ja puno lijepih uspomena, ali nije bilo ni kako smo se svi nadali. Idemo dalje!”

Eto, tako u kategoriju ‘velikih želja više spada poziv Roberta Prosinečkog u reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Za Ljiljane je dosad ubilježio jedan nastup, u prijateljskoj utakmici protiv Japana, u srpnju 2016. Tada je izbornik BIH reprezentacije bio Mehmed Baždarević.

”Konkurencija u veznoj liniji je jako kvalitetna. Cimerot je standardan u Standardu iz Liegea, Bešić je u engleskom Championshipu, a o Miralemu Pjaniću ne treba previše ni pričati. Tu je i mladi Lončar iz Rijeke koji je baš dobar igrač, a ima još nekoliko kvalitetnih igrača koji također čekaju u redu za eventualni poziv, tako da nije lako izborniku odabrati. A on je, čini se, već odabrao momčad s kojom je krenuo u Ligu nacija, pa sada i u kvalifikacije, a prate ih odlični rezultati, pa vam ja mogu samo reći da ću i dalje raditi najbolje što mogu kako bi se dodatno nametnuo izborniku, ali nisam opterećen time. Iako, potpuno je jasno da bi mi bila ogromna čast kada bih dobio poziv.”

 

Posebno što bi sam poziv donio rad s ”velikim Žutim”…

 

”Ma kako ne? Svi znaju kakav je to veliki igrač bio, a otkako je postao trener, također i u tom djelu pokazuje da ima opet veliki talent. Zato bi bio veliki gušt raditi s njime. Vjerujem da bi me oplemenio kao igrača, kao što je očito da radi s aktualnim reprezentativcima.”