U vinogradima u Lipnu ovih se dana bere grožđe. Mirisi jeseni, razgovor i smijeh okupljenih vraćaju nas u neka prošla vremena kada se u berbi sudjelovalo zajedno, prijateljski i bez računice.
„Kod nas se sve radi prijateljski, nema dnevnica ni plaćanja. Jedni drugima pomažemo, i to je ono što vrijedi“, kaže domaćin Jure, dok pokazuje redove vinove loze kojih ima gotovo tisuću trsova.
Ove godine vinogradi su rodili obilno. Procjenjuje se da će se ubrati više nego inače. Dio grožđa namijenjen je vinu, a dio za rakiju. „Od 140-150 kilograma grožđa izađe oko 16-17 litara prave rakije, ne šećeruše. To je domaća kvaliteta“, objašnjava domaćin Jure Miletić.
Posebno raduje činjenica da i mlađi naraštaji sudjeluju u berbi. U polju se našla i jedna djevojčica koja, uz baku i starije, uči kako se bere grožđe. „Nek se uči na vrijeme. Nek zna i školu, ali i kako se radi u polju“, poručuju stariji.
U društvu su i povratnici iz Njemačke – Zagorka i njezina obitelj, koji ne propuštaju priliku sudjelovati u berbi kada dođu kući. „Nema ništa bez Hercegovine. Ovdje je najbolje kada se skupi obitelj i prijatelji, to nema cijene“, kažu.
Vinogradi u Lipnu nisu samo izvor vina i rakije, već i mjesto druženja i očuvanja tradicije. Uz pjesmu, šalu i prijateljsku ruku, berba postaje više od poljoprivrednog posla – ona je slika zajedništva koje čuva duh hercegovačkog sela.
