Posljednjih godina ništa nije toliko ispromoviralo Ljubuški kao rukomet. Zahvaljujući Rukometnom klubu Izviđač, koji već godinama “napaja” reprezentacije Hrvatske i BiH vrhunskim igračima, za ovaj grad zna se diljem svijeta. Slavu, koju su ove godine svom gradu donijeli David Mandić, Matej Hrstić i Josip Šarac, punih petnaest godina donosio je Denis Buntić, ovogodišnji dobitnik nagrade Grada Ljubuškog za životno djelo. Točno prije 15 godina Buntić je bio prvi koji je probio led i pokazao kako se može iz jednoga malog mjesta doći do vrhunskih rezultata. Igrač je to koji je u napadu na protivnički gol mogao sve – nadskočiti protivničku obranu i snažnim šutom poslati loptu u nebranjeni dio mreže, ali i lagano zabiti lobom ili frkom.
Znao je šutnuti iz koraka, preveslati svog čuvara, baciti cepelin… Za Denisa u rukometu nije bilo nepoznanice. U svijet sporta ušao je u dvanaestoj godini, počeo je s nogometom, u trinaestoj paralelno trenira i nogomet i rukomet da bi se u 14. opredijelio za rukomet. Prvoj momčadi priključuje se sa 16 godina kada je odigrao i prvu službenu utakmicu u natjecanju Lige Herceg Bosna. Denis i Izviđač rasli su skupa. U tom razdoblju Izviđač osvaja četiri titule prvaka i Kup BiH. Nakon odličnih igara u Izviđaču vrijeme je bilo za nove izazove. Put ga je, najprije, odveo jednu sezonu u Medvešćak. Zatim slijede dvije sezone u slovenskom Ko- peru, tri u španjolskom Ademar Leonu, pet u poljskom Kielcu i sezonu i pol u mađarskom Pick Szegedu. Paralelno s klupskim uspjesima Denis je ostvario zapažene rezultate nastupajući za reprezentaciju Hrvatske. Prvi put u seniorsku reprezentaciju hrvatske pozvan je 2003. godine, u sljedećim godinama nastupao je na mediteranskim, europskim, svjetskim i olimpijskim natjecanjima, odakle se vratio s dvije brončane i četiri srebrne medalje.
