Podcast Bez adrese portala Hercegovina.info ovoga je puta sniman u Ljubuškom, a gost nove epizode bio je 21-godišnji Diano Ćeško, rukometaš RK Izviđač i osvajač brončane medalje s hrvatskom reprezentacijom na netom završenom Europskom prvenstvu.
Brončana medalja s kojom se pojavio pred kamerama simbol je velikog uspjeha – ali i jednog dugog puta koji je započeo upravo u školskoj dvorani Osnovne škole Marka Marulića u Ljubuškom.
Od hiperaktivnog dječaka do reprezentativca
Sam priznaje – bio je nestašan i hiperaktivan: – Bio sam živo dijete, stalno u dvorani. Kući bih dolazio samo jesti i odmah opet vani. Nisam mogao biti u kući – kaže kroz smijeh.
Rukometna lopta bila mu je stalni suputnik. On i brat Ivano gotovo su živjeli u dvorani – gledali treninge prve ekipe, čekali svoje termine i sanjali velike utakmice.
Tada možda nije mogao ni zamisliti da će jednog dana upravo ispred te škole imati spektakularan doček kao osvajač medalje s reprezentacijom Hrvatske.
– Svi sanjamo igrati za reprezentaciju i doživjeti takav doček. Ali da će se to dogoditi s 21 godinom… stvarno sam preponosan – priznaje.
Bronca za Hrvatsku – i za Zvonu
Europsko prvenstvo za Hrvatsku nije počelo idealno, ali reprezentacija je pokazala karakter. Nakon poraza od Švedske mnogi su ih otpisali, no svlačionica je ostala ujedinjena.
– Mi smo jedna obitelj. Vjerovali smo jedni u druge. Znali smo da, ako budemo na 100 posto, možemo sve dobiti – kaže Ćeško.
Posebno emotivan trenutak bila je ozljeda Zvone Srne.
– Bio je naš najbolji igrač do tada. Njegova ozljeda nas je dodatno motivirala. Ova bronca je i za njega – ističe.
Doček u Zagrebu i ponos Ljubuškog
Povratak u Zagreb i doček pred desecima tisuća ljudi za mladog Ljubušaka bio je prizor koji će, kaže, pamtiti cijeli život.
– Neopisiv osjećaj. Toliko ljudi, toliko emocija… to ostaje zauvijek.
No poseban ponos osjetio je u rodnom gradu, gdje su ga dočekala djeca s plakatima i crtežima.
– Možda je i veći osjećaj nego medalja kada vidiš da si nekome uzor – priznaje.
Od školske dvorane do RK Zagreba
Rukometni put krenuo je kroz školu rukometa u Ljubuškom, a potom kroz omladinski pogon Izviđača. Danas je pred njim novi izazov – potvrđen je njegov transfer u RK Zagreb.
– To je logičan korak. Igrat ću Ligu prvaka, a opet sam blizu kuće. Idemo korak po korak – poručuje.
Prije odlaska želi završiti sezonu s Izviđačem na najbolji mogući način.
– Želim se oprostiti titulom, možda i duplom krunom. Idemo prvo odraditi posao ovdje.
Reprezentacija i snovi
Hrvatska je osigurala nastup na Svjetskom prvenstvu, koje će se igrati u Njemačkoj. Ćeško vjeruje da će atmosfera biti gotovo domaćinska.
– Bit će puno naših navijača. Igrat ćemo kao kod kuće.
Iako je mlad, ostaje prizemljen.
– Ne želim gledati predaleko. Idem stepenicu po stepenicu.
Poruka djeci
Nakon velikih natjecanja obično raste interes za rukomet, a Ljubuški to već osjeća.
– Poručujem djeci da vjeruju u sebe. Ako sebi zacrtaju cilj i daju 100 posto, sve će im se vratiti – kaže.
Od dječaka koji je stalno „visio“ po dvorani do reprezentativca s europskom medaljom – Diano Ćeško pokazuje da se upornost, rad i vjera u sebe doista isplate.
A Ljubuški, čini se, već zna – ovo je tek početak njegove priče.
