Ivan Čuljak, pjesnik i guslar iz Rovišća, Bjelovar, poznat je po svojim pjesmama o Rami, rodnom kraju, te domovini i crkvi. U razgovoru za medije, Čuljak dijeli svoja sjećanja na život u Rami, gdje je rođen, te na život u Bjelovaru, gdje živi od 1989. godine. Iako je do sada izdao četiri zbirke pjesama, među kojima se ističu „Srce vuče voljnoj Rami“ i „Križevi Vukovara i Škabrnje“, i dalje piše o temama bliskim njegovom srcu – crkvi, majci i domovini.
Osim pjesništva, Čuljak je strastveni guslar, a mnoge njegove pjesme već su uglazbljene. Kroz svoju glazbu i stihove, Čuljak njeguje tradiciju Ramljaka, okupljajući ih kroz svoju udrugu Ramske zajednice Bjelovar. Njegov rad nije prošao nezapaženo, a unatoč pandemiji, Čuljak je svojim djelima promovirao ljubav prema zavičaju i važnost očuvanja tradicije.
Guslar Ivan Čuljak iz Rovišća, svojim novim djelom pod nazivom „Tužni zjape mog djetinjstva dvori“ donosi emotivnu i dirljivu priču o prošlim vremenima, onim teškim, ali istovremeno lijepim trenucima djetinjstva koje nikada neće biti zaboravljeni, pogotovo od starijih generacija. Kroz svoju poeziju i sjećanja, Čuljak nas vraća u vremena kada su dvori bili puniji života, a svakodnevni izazovi bili su okrenuti jednostavnom postojanju.
Čuljak, u svom djelu, opisuje kako su dvorišta bila više od prostora oko kuće – bila su to mjesta na kojima su se oblikovale uspomene, prijateljstva, obiteljski trenuci i gdje je, na neki način, život tekao u ritmu prirode i zajedništva. Danas, ta dvorišta u pjesmi ostaju „tuzni zjape“ – prazna, napuštena, ali u srcima onih koji su ih živjeli, ona su i dalje puna života, zvukova i mirisa iz prošlosti.
„Sjećanje na prošlo teško, ali lijepo vrijeme, nije samo nostalgično gledanje na prošlost, već je to i poziv na razmišljanje o tome što smo izgubili u ovom ubrzanom svijetu. Naša prošlost nas oblikuje, a to je nešto što se nikada ne smije zaboraviti, pogotovo od nas starijih“, izjavio je Ivan Čuljak.
Ovaj tekst nije samo zbirka sjećanja, već i poziv na vraćanje jednostavnosti, povratak u vrijeme kada su sitne stvari imale veliko značenje. Sjećanje na dvorišta koja su bila više od prostora – ona su bila centar svakodnevnog života, mjesto gdje su se oblikovale temeljne vrijednosti zajedništva, obitelji i prijateljstva.
Ivan Čuljak svojim djelom ponovo podiže važno pitanje sjećanja na prošlost i njezinog mjesta u formiranju našeg identiteta. U njegovoj poeziji, prošlost je uvijek prisutna, ne samo u riječima, već u osjećajima koje ona budi. Kroz pjesmu, Čuljak nas podsjeća na vrijednosti koje su oblikovale njegove generacije i poziva na razmišljanje o tome što je današnjoj djeci potrebno da bi izgradila svoja vlastita, nezaboravna sjećanja.
„Tužni zjape mog djetinjstva dvori“ nije samo pjesma, već istinska refleksija jednog vremena koje je zauvijek ostalo u srcima onih koji su ga proživjeli.
