Ako je itko tako usko povezan s Mercedesom u Hrvatskoj, onda su to zasigurno Imoćani. S pravom bi neki mogli kazati kako su dodijali s tim kultnim njemačkim automobilskim fenomenom. E u Imotskom je najveći broj Mercedesa po glavi stanovnika, e Imotski se identificirao s Mercedesom, e Imoćani će isklesati Mercedes Miniku-115 od svoga kamena i tako napraviti prvi takav spomenik na svijetu, e ovo, e ono…
Pa neka, eto imaju pravo, ali kada god smo pisali o Mercedesu i Imoćanima uvijek je nešto ekskluzivno, nešto što drugi nemaju, nešto što je jako zanimljivo. Pa, eto dragi čitatelji i ovoga puta prave ekskluzive.
Znači, počnimo redom.
Kao prvo, u Imotskom su članovi Oldtimer kluba “Imotski”, koji vodi cijeli posao oko izrade spomenika, počeli odbrojavati dane do otkrivanja spomenika Mercedesu u naravnoj veličini. Taj povijesni datum je 8. lipnja, subota, te od srijede, 7. veljače, kada pišemo ovaj tekst, do 8. lipnja ima ravno 121 dan, ili kako nam precizno reče Ivan Topić Nota, idejni začetnik spomenika i predsjednik Oldtimer kluba “Imotski”, ravno 2904 sata.
Kao drugo, još zanimljivije, u tijeku su posljednji dani klesanja dijelova “Minike-115” i na tome radi ekipa mladih umjetnika iz mnogih zemalja Europe u jedinstvenoj likovnoj umjetničkoj koloniji u Rebićima, u samom predgrađu Imotskog. Ne vjerujete!?
Evo razuvjerit ćemo vas. U prvoj turi rada kolonije koja je započela u utorak radili su Ronja Hage Tange iz Danske, Stipe Golem, Fran Marko Vlahinić, Iva Japec, studenti Umjetničke akademije iz Zagreba, Karlo Mrvoš s riječke akademije i naše snage iz Imotskog Roko Rebić, naša buduća nevjesta Emira Bećirović i Ante Jona Matković.
Sljedeći tjedan dolaze studenti iz Slovenije i Italije kako bi nastavili rad u koloniji. E sada, pitat ćete, gdje je tu zanimljivost. Evo i odgovora. Ovo je, prema izjavi mladih umjetnika koji rade svaki detalj u kamenu gledajući ispred sebe parkiranu “stopetnaesticu” Note Topića, i prva takva kolonija gdje svaki umjetnik ne radi neku svoju skulpturu, već svatko radi neki detalj zajedničkog umjetničkog djela, i to jedinstvenog, koji do sada nitko nije radio i onda će ga ukomponirati u zajednički likovni izričaj.
ZAŠTO U KAMENU?
– Čujte prijatelji moji, veli nam Ivan Topić Nota, brojim sate do tog događaja, do 8. lipnja. I moram vas ispraviti. Ne podižemo mi Mercedesu spomenik, već imotskom čovjeku, tisućama onih koji su trbuhom za kruhom tamo s početka pedesetih, pa i dandanas, odlazili u Njemačku kako bi zaradili za kruh, sebi i svojim potomcima. A taj Mercedes, ta “stopetnaestica”, naša “Minika” bila je simbol njihova rada, znoja, njihovih ruku, njih koji bi iz prašnjavih kanala ili sa skela visokih građevina, od Hamburga do Ulma, hitali za njegov volan i onda s ponosom dolazili u Imotski, ili svoje selo. A zašto u kamenu? Pa zato što je naš čovjek granit, tvrdi kamen, ponosan i prkosan, a opet meke duše. Eto sve to sadržavat će ovaj spomenik, sve to, uostalom, sadrži i Mercedes. Mi smo raspisali međunarodni natječaj za njegovu izradu, kako bismo upravo internacionalizirali cijeli taj projekt, jedinstven u svijetu.
Naše snage ovdje, naš Mislav Rebić, njegov sin umjetnik Roko, naša nevjesta Emira, napravile su ogroman posao i trasirale put spomeniku. Ovi momci i cure iz cijele Europe imaju i svoj simbolični posao ovdje u Rebićima u Imotskom, neka i europska ruka sudjeluje u njegovoj izradi. Upamtite što sam vam rekao, 8. lipnja bit će u Imotskom 20 tisuća ljudi na otkrivanju spomenika. Epska promocija Imotskog. Mi nismo ni jednog sponzora potegli za rukav, a javljaju nam se, jer i oni svojom donacijom ulaze u povijest – veli nam Ivan Topić Nota.
I doista smo na otvorenoj pozornici, otvorenom umjetničkom studiju u Rebićima vidjeli nevjerojatnu predanost mladih umjetnika u oblikovanju svakoga detalja u naravnoj veličini budućeg spomenika. Radi se ne “sve u šesnaest”, već, kako nam reče Roko Rebić, “sve u 115”.
SASTAVLJANJE U ŠATORU
– Ovo je posebna priča s našeg umjetničkog aspekta. U svim kolonijama svaki kolega dođe sa svojom idejom, svojim likom ili predmetom u glavi i stvara ga sam, i on je samo njegovo djelo. Ovdje prvi put vidimo timski rad. Svi imamo jedan cilj, to je Mercedes 115, ali će svatko dati u onom zadanom komadu, dijelu toga Mercedesa to nešto svoje. Poslije se sve to slaže i niknut će “Minika”. Moram naglasiti da ćemo nakon rada ove dvije kolonije u kojima će raditi nešto više od 15 mojih kolega s umjetničkih akademija, iz različitih gradova i država, koji su se prijavili na ovaj međunarodni natječaj, svaki dio prenijeti na samu lokaciju spomenika, gore na istočni ulaz u naš grad i tu ćemo zatvoreni u jednom velikom šatoru, u koji neće nitko smjeti ući, pomalo sastavljati kameni dio po dio i sklopiti kamenu “Miniku” u naravnoj veličini. Dakako, zadnja lijeva strana “Minike” izvirat će iz našega čvrstog kamena, simbola ovoga kraja i ovih ljudi. Vjerujte i ja i moji kolege s kojima radim nevjerojatno smo uzbuđeni i jedva čekamo završni čin posla – veli nam mladi imotski umjetnik Roko Rebić.
– Ja sam Fran Marko Vlahinić, student treće godine Akademije likovnih umjetnosti smjer kiparstvo iz Zagreba. Na akademiji sam vidio da je otvoren natječaj za ovaj projekt, a kako volim izazove, činilo mi se zanimljivim. Tek kada sam došao ovdje u Imotski i pobliže se upoznao s projektom, mom uzbuđenju nema kraja, jer ću biti sudionikom izrade prvog takvog spomenika u svijetu. Osim toga, volim silno oldtimere, pa se sve poklopilo, pravi izazov – ne krije zadovoljstvo mladi zagrebački umjetnik.
– Ja sam iz Rijeke, treća godina umjetničke akademije. Prijavio sam se na natječaj i nakon prvih sati rada nevjerojatno sam zadovoljan. Ovo je jedinstven projekt – riječi su Karla Mrvoša iz Rijeke.
– Imoćani su nas jako lijepo ugostili. Stvarno sam sve radila u praktičnom radu na akademiji u Zagrebu, ali raditi automobil u naravnoj veličini, i to još iz čvrstog kamena, stvarno je izazov. Ja i moj dečko Fran Marko Vlahinić odlučili smo se okušati i nismo pogriješili. Ulazimo u povijest i pričat ću danas-sutra, možda mojim studentima, ako ostanem na akademiji, o ovom iskustvu – otkriva Iva Japec, studentica pete godine Umjetničke akademije iz Zagreba.
ZA OVO NEMA PATENTA
Iz sata u sat mlade umjetničke ruke s nevjerojatnom strpljivošću klešu i bruse čvrsti kamen, svaki detalj, masku Mercedesa, vrata, branike, haubu, sve istovjetno limenom njemačkom divu, parkiranom do same radionice. Ma svaki detalj, za ne vjerovat, satima neki rade par centimetara kamena i oblikuju detalj koji će biti uklopljen u spomenik.
– Ovo je, koliko je meni poznato, prva kiparska kolonija u Imotskom, ali i nadaleko jedinstvena. Dakako, nešto je novo za razliku od poznatih mjesta na Braču, Vrsara, Kanfanara u Istri i još nekih poznatih sredina gdje su te kolonije skoro pa svakodnevica. Mi imamo što imamo, ali se nadamo da ćemo imotskom inventivnošću, našim vicom kako mi kažemo, zaintrigirat još više mladih ljudi da sudjeluju u ovom projektu. Ovo nisu slučajno odabrani studenti, bio je međunarodni natječaj i bili su vrlo strogi kriteriji. Ideja je da u Imotskom imamo stalnu likovnu koloniju, i neka ne bude petnaest studenata, već pet, spreman sam im sve osigurat. Znači, naš Mercedes, naš spomenik imotskom čovjeku, izrodio je i jednu umjetničku komponentu, podigao ljestvicu umjetnosti, koju možda nikada nismo ni sanjali – naglasio je Mislav Rebić, prava duša spomenika, koji je dao sve svoje prostorne resurse u Rebićima za izradu spomenika. – Nadam se da inženjeri Mercedesa iz Sindelfingena neće ići u serijsku proizvodnju ovoga našega, jer niti ćemo im dati patent, niti bismo mogli da im ga i damo, da naprave nešto ovako kao ovi naši mladi umjetnici. Uostalom, vidjet ćemo 8. lipnja kako to sve izgleda – dodao je kroz smijeh Mislav.
