Rektor Sveučilišta obrane i sigurnosti „Dr. Franjo Tuđman“ prof. dr. sc. Ivica Lučić govorio je o ratu u Ukrajini, ruskom utjecaju u Europi i Hrvatskoj te sigurnosnim izazovima pred kojima se nalazi Hrvatska. Osvrnuo se i na poteze predsjednika Zorana Milanovića, naglasivši kako Hrvatska mora učiti od vojski koje danas imaju neposredno ratno iskustvo.
Gostujući u podcastu, povjesničar i rektor Sveučilišta obrane i sigurnosti Ivica Lučić dotaknuo se niza aktualnih političkih i sigurnosnih tema, od rata u Ukrajini i odnosa prema Rusiji do hrvatske obrambene politike i predsjednika Republike Zorana Milanovića.
Govoreći o ratu u Ukrajini, Lučić je povukao paralelu između dijela ruskog opravdanja invazije i retorike korištene početkom 1990-ih na prostoru bivše Jugoslavije.
Naglasio je kako je činjenica da je Rusija napala Ukrajinu te da se rat pretvorio u dugotrajan sukob za koji, prema njegovim riječima, trenutačno nitko nema jednostavno rješenje.
Posebno se osvrnuo na predstavljanje ruskog predsjednika Vladimira Putina kao zaštitnika tradicionalnih vrijednosti.
„Priču s Putinom kao zaštitnikom bilo kakvih vrijednosti kojima bismo mi trebali pripadati držim apsolutno neprihvatljivom i mislim da od toga treba napraviti ozbiljan otklon“, poručio je Lučić.
Govoreći o ruskom utjecaju na hrvatskoj političkoj i javnoj sceni, kazao je kako on, prema njegovu mišljenju, nije dominantan, ali postoji. Pritom je napravio razliku između ljudi koji zbog straha od širenja rata zastupaju pacifističke stavove i političkog korištenja straha od rata.
O Milanoviću: „Ne mislim da se radi o rusofilu“
U razgovoru se otvorilo i pitanje politike predsjednika Republike Zorana Milanovića, posebno njegova odnosa prema vojnoj suradnji Hrvatske s Ukrajinom i Izraelom.
Lučić je odbacio jednostavno svrstavanje Milanovića među rusofile.
„Ne mislim da se radi o bilo kakvom rusofilu, nego držim da predsjednik pokušava ojačati svoju političku poziciju“, kazao je.
Prema njegovu mišljenju, Milanović osluškuje svoje biračko tijelo i na taj način nastoji ostvariti političku korist. Istodobno je istaknuo kako predsjednik Republike ima ulogu korektiva izvršnoj vlasti, ali je kao problem izdvojio nedostatak komunikacije između najviših državnih dužnosnika.
Lučić smatra da je za Hrvatsku važno održavati komunikaciju i suradnju s Ukrajinom i Izraelom, prije svega zbog njihova aktualnog ratnog iskustva.
„Vojske koje imaju ratno iskustvo zapravo su najbolje i od njih se ima što naučiti“, rekao je.
Naglasio je kako se način ratovanja dramatično promijenio te da iskustva Hrvatske iz Domovinskog rata, koliko god bila važna, nisu dovoljna za razumijevanje današnjih sigurnosnih izazova.
„Ne smijemo se uljuljkati i ne smijemo se uspavati i biti zadovoljni našom pobjedom iz 1995. godine. Moramo pratiti sve što se događa i biti spremni na nove izazove, nove probleme i nove okolnosti“, poručio je Lučić.
Može li se procijeniti kakav bi Milanović bio ratni zapovjednik?
Voditelj je Lučića pitao i kakav bi Zoran Milanović, kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, bio u slučaju rata.
Lučić nije želio nagađati.
„To ne znam. Ne znam kakav bi bio zapovjednik, to ne možete znati“, odgovorio je.
Pozivajući se na vlastito iskustvo iz Domovinskog rata, kazao je kako ekstremne situacije često pokažu ljude u potpuno drukčijem svjetlu – neki od kojih se mnogo očekuje podbace, dok se drugi, dotad gotovo neprimjetni, pokažu kao vođe.
Zbog toga je odbio unaprijed procjenjivati kako bi se bilo koji pojedinac ponašao u ratnim okolnostima.
„Sve što bismo danas o tome rekli bilo bi čisto nagađanje“, zaključio je.
