U organizaciji Grada Ljubuškog i Turističke zajednice, u suradnji s Gradom Županjom i brojnim kulturno-umjetničkim društvima iz Slavonije, u Svadbenom salonu Ohio održana je prva Slavonska večer u Ljubuškom pod simboličnim nazivom „Iz srca Slavonije u dušu Hercegovine“. Događaj je bio više od folklornog susreta – bio je to dirljiv izraz povezanosti dvaju krajeva, dviju kultura i jedne ljubavi prema vlastitim korijenima.
Slavonija zapjevala u Hercegovini
Večer je okupila brojne izvođače i goste iz Slavonije – od KUD-a Tomislav iz Županje, osnovanog još 1903. godine, do prve pjevačke konjice Sinđir, Muške pjevačke skupine Zuce, te Udruge za očuvanje svinjarske kanđije iz Kruševice – jedine takve u Hrvatskoj. Svi su redom donijeli djelić tradicije svoga kraja, bilo kroz pjesmu, ručno izrađene zlatoveze, slavonsku nošnju, ili mirisni šaran na rašljama koji se pripremao ispred same dvorane.
„Naša udruga čuva kanđiju koja je nekada bila znak za okupljanje stoke – danas je simbol očuvanja identiteta. Slavonija možda polako nestaje iz brojki, ali ne iz srca onih koji ju vole,“ kazali su Slavonci, vidno dirnuti gostoprimstvom Hercegovaca.
Prijateljstvo koje traje
Suradnja između Ljubuškog i Županje traje više od 15 godina, a potvrđena je i službenom poveljom prijateljstva potpisanom još 2008. godine. U međuvremenu, izgradila se čvrsta mreža suradnje – od kulturnih razmjena i nastupa, do zajedničkih EU projekata.
„Naši korijeni se isprepliću – mnoge slavonske obitelji imaju hercegovačko porijeklo, a kroz povijest su naši ljudi često bili i domaćini i gosti. Danas tu vezu potvrđujemo pjesmom i običajem,“ izjavio je domaćin večeri Ante Herceg, uz poziv da ovakvi susreti postanu godišnja tradicija.
Nošnja, pjesma i ponos
Poseban dojam ostavile su slavonske djevojke u narodnim nošnjama – svilene bluze, dukati, razdjeljak i “cuk” u kosi, te sandale na peticu činili su svečani kontrapunkt kršu i kamenu Hercegovine. Kako su istaknule članice KUD-a, svaka nošnja nosi priču, a baka je prva kritičarka: „Ako nešto ne valja, bake će prve reći – ali uvijek s ljubavlju.“
Slavonci su izvodili izvorne napjeve, bećarce i pjesme svojih djedova i baka. Pjevalo se i bez mikrofona, s dušom, kako i priliči ovakvim večerima.
Ljubav prema svome ne blijedi
U dojmljivom završnom govoru, jedan od sudionika poručio je:
„Slavonija možda danas iseljava, ali neće nestati. Jer mi koji smo ostali, čuvamo običaje i identitet – srcem, ne novcem. Tradicija nas drži i govori nam tko smo.“
Dodao je i kako su svi koji su otišli – u Irsku, Njemačku ili Austriju – i dalje dio ove priče: „Znamo da će se vratiti. Ako ne stalno, onda srcem. Jer znaju gdje im je gnjezdo.“
Hercegovina i Slavonija – različiti pejzaži, ista duša
Domaćini su se složili – Slavonci nas uče kako se voli pjesma i kako se živi tradicija. „Dok mi Hercegovci gradimo kamenom, oni grade osmijehom,“ čulo se u šali, ali s puno istine. Jer večer je bila upravo to – osmijeh koji spaja.
Slavonska večer u Ljubuškom završila je uz tamburicu, smijeh i obećanje: „Vidimo se i dogodine!“ Jer ova tradicija tek počinje živjeti – iz srca Slavonije, u dušu Hercegovine.
