Kako roditelji doživljavaju tešku dijagnozu svog djeteta? Kako se nositi s osjećajem krivnje, straha i bespomoćnosti — i zašto je važno da upravo roditelj bude taj koji donosi smirenost i sigurnost djetetu?
U ovoj epizodi podcasta Rastući s djecom ugostili smo psihologinju Ivanu Granić Galić iz Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, koja nam otkriva koliko snaga i stabilnost roditelja utječu na način na koji dijete prihvaća svoju bolest. „Nije stvar u tome koja je dijagnoza — stvar je u tome kakva je obitelj.”, navodi Granić Galić i navodi kako roditelji, a pogotovo mame, nose teret dječje bolesti i prolaze kroz buru emociju, no naglašava i kako osjećaji krivnje i bespomoćnosti nisu korisni ni za njih ni za dijete.
Stoga skreće pažnju na pravo roditelja da zatraže psihološku pomoć te na podršku kroz grupe koje pomažu roditeljima da ne ostanu sami u borbi s teškim emocijama. Posebno ističe i važnost pokazivanja emocija, uključujući tugu, pred djecom, jer to uči dijete da su sve emocije prirodne i prihvatljive, ali i da nije slabost kada roditelj pokaže da mu je teško. Govori o važnosti otvorene i iskrene komunikacije s djecom, prilagođene njihovoj dobi — jer djeca često „osjete” i ono što im nije rečeno, te svojim mislima mogu dodatno uvećati strah.
Dotaknuli smo se i važnosti suradnje s medicinskim osobljem — jer upravo ta suradnja stvara ozračje povjerenja, što djetetu olakšava proces liječenja. Uz to, u ovoj epizodi razbijamo i neke od najčešćih mitova — poput uvjerenja da djeca ne razumiju bolest, da roditelji pred djecom uvijek moraju biti „snažni”, ili da bolnica nužno ostavlja traumu. Ovo je razgovor koji pruža podršku, razumijevanje i ohrabrenje svim roditeljima koji prolaze kroz jedno od najtežih životnih poglavlja. Jer kada se roditelj posloži — i djetetu je lakše prihvatiti ono što mu život nosi.
