Ljubuški iz zraka pruža sasvim drukčiju perspektivu, a u to se uvjerila i novinarka PRO TV-a Martina Perković iz Tomislavgrada, koja je za potrebe televizijske reportaže odlučila napraviti nešto što mnogi priželjkuju, ali se ne usude – poletjeti paragliderom iznad Ljubuškog.
U nešto drukčijem izdanju emisije, umjesto iz televizijskog studija, Martina je gledatelje povela među ljubuške zaljubljenike u paragliding te se i sama okušala u tandem letu.
Priča je donijela atraktivne snimke Ljubuškog iz zraka, ali i odgovore na pitanja koja najčešće zanimaju one koji razmišljaju o prvom letu – koliko je paragliding siguran, postoji li strah od visine, kakvi su vremenski uvjeti potrebni te koliko iskustva i pripreme stoji iza naizgled jednostavnog leta.
Strah od visine ne znači i strah od letenja
Među ljubuškim paragliderima je i Robert Hodžić, koji je ispričao kako je ljubav prema ovom sportu otkrio prije desetak godina.
„Oduvijek svi ljudi nekako gledaju prema nebu, pticama i mislim da je to svima neka pritajena želja“, kazao je Robert.
Priznao je kako je i sam po prirodi plašljiv te da mu je trebalo dosta vremena da se odluči na prvi let. Kada je konačno poletio, sve se promijenilo.
Njegov prvi let trajao je tek četiri ili pet minuta, ali bio je dovoljan da paragliding postane njegova velika strast. Od tada, kaže, svaki slobodan dan počinje provjeravanjem vremenske prognoze i uvjeta za letenje.
Za letenje u Ljubuškom posebno odgovara južni vjetar, odnosno strujanje koje dolazi s mora, pod uvjetom da vjetar nije prejak i da nema kiše.
Robert ističe kako je sigurnost uvijek na prvom mjestu. Pilot mora pratiti prognozu, poznavati meteorologiju i dobro procijeniti vlastite mogućnosti.
Ljubuški ima odlične uvjete za paragliding
Paragliding u Ljubuškom nije novost. Lokalni piloti već godinama koriste prirodne prednosti ovog područja, a ljubuško poletište privlači i brojne goste iz drugih krajeva.
Robert kaže kako tijekom godine ondje dolazi velik broj ljudi, posebice stranaca, a zainteresirani mogu najprije iskušati tandem let. Ako im se iskustvo svidi i požele samostalno letjeti, slijedi ozbiljniji proces obuke.
Počinje se teorijom, upoznavanjem s opremom i pravilima letenja, nakon čega slijede vježbe s krilom na zemlji. Tek kada se savladaju potrebne vještine dolazi vrijeme za samostalan let.
Martina poletjela s Goranom Knezovićem
Kako reportaža ne bi ostala samo na priči, Martina Perković odlučila je i sama poletjeti.
Njezin pilot bio je iskusni ljubuški paraglider Goran Knezović, s kojim je u tandemu poletjela iznad Ljubuškog, a nakon leta spustili su se na stadion.
Goran je nakon slijetanja kazao kako mu tandem letovi predstavljaju posebno zadovoljstvo upravo zbog reakcija ljudi koji prvi put polete.
„Meni je u tandemu uvijek posebno lijepo letjeti. Kad napravim putnika sretnim time što je poletio i vidio da nema straha i da to nije ništa tako ekstremno“, objasnio je.
Uvjeti su toga dana bili izvrsni, uz južni i jugozapadni vjetar koji paragliderima na ljubuškom području posebno odgovara.
„Zatrčao sam se niz brdo i poletio“
Knezović se paraglidingom bavi već 11 godina, a želja za letenjem pojavila se još u djetinjstvu kada je u Ljubuškom gledao pilote kako polijeću.
Prisjećajući se svojega prvog samostalnog leta, kazao je kako je nakon vježbanja na zemlji došao trenutak kada se jednostavno zatrčao niz brdo.
„Odjednom se samo udaljava zemlja ispod nogu. Bilo mi je malo adrenalina“, prisjetio se.
Prvoga dana napravio je još sedam visinskih letova, a od tada, kaže, nije prestao letjeti.
Tijekom 11 godina bilo je i zahtjevnih trenutaka, turbulencija, pa čak i manjih ozljeda, zbog čega piloti neprestano naglašavaju važnost poštivanja vremenskih uvjeta i pravila letenja.
Krilo, sjedalica i obvezni rezervni padobran
Za sigurno bavljenje ovim sportom potrebna je odgovarajuća oprema. Osnovu čine krilo, sjedalica i rezervni padobran, dok ozbiljniji piloti koriste i instrumente koji pokazuju podizanje i spuštanje, brzinu te druge parametre važne tijekom leta.
Knezović kaže kako rezervni padobran tijekom svojih 11 godina letenja srećom nikada nije morao upotrijebiti.
Paragliding je u Ljubuškom svojedobno okupljao više od 30 aktivnih pilota, dok ih je danas aktivno desetak. Knezović ističe kako Hercegovina ima izvrsne prirodne uvjete za ovaj sport, posebno velik broj sunčanih dana i teren pogodan za početnike.
Strah ostaje na zemlji
Jedna od zanimljivijih poruka reportaže jest da se i sami paraglideri mogu bojati visine. Goran objašnjava kako mu nije svejedno pogledati s balkona bez ograde ili nekog drugog visokog mjesta, ali da je osjećaj u zraku potpuno drukčiji.
Perspektiva tijekom leta mijenja doživljaj visine, a umjesto straha pilot je usredotočen na krilo, vjetar, zračne struje i mjesto na koje želi sletjeti.
Upravo je to iskusila i Martina Perković, koja je nakon razgovora s ljubuškim paragliderima zamijenila sigurnost tla pogledom iznad grada.
A pogled na Ljubuški iz zraka možda je i najupečatljiviji dio cijele priče.
Za nekoga je paragliding adrenalin, za drugoga bijeg od svakodnevice, a ljudima koji se njime bave godinama predstavlja osjećaj slobode zbog kojeg se uvijek iznova vraćaju nebu.
Pogledajte reportažu PRO TV-a i doživite Ljubuški iz jedne sasvim drukčije perspektive.
