U novom televizijskom serijalu „Kateheza“ Maria Vision Međugorje, posvećenom približavanju nauka Katoličke crkve, prva emisija otvorila je temu sakralne i liturgijske glazbe te važnosti pjevanja u slavljenju Boga.
Gošća prve emisije bila je Mila Boras, magistrica religijske pedagogije i katehetike, koja je govorila o ulozi glazbe u liturgiji, pučkom crkvenom pjevanju, gregorijanskom koralu, orguljama i drugim glazbalima, ali i o granici između liturgijske i suvremene duhovne glazbe.
Polazište razgovora bila je poznata misao koja se pripisuje svetom Augustinu – „Tko pjeva, dvostruko moli“.
Boras je istaknula kako pjevanjem čovjek u molitvu uključuje cijelo svoje biće – emocije, dah i glas. Posebno značenje pjevanje dobiva kada se uključi cijela crkvena zajednica.
„Kada pjeva cijela crkvena zajednica, mi ne molimo kao pojedinci, nego postajemo jedno tijelo koje zajedno slavi Boga“, istaknula je.
Sakralna i liturgijska glazba nisu isto
Posebna pozornost posvećena je razlikovanju sakralne i liturgijske glazbe. Sakralna glazba širi je pojam, dok je liturgijska glazba izravno povezana s liturgijom i određenim liturgijskim činom.
Duhovne pjesme religioznog sadržaja mogu biti primjerene za molitvene susrete, duhovne koncerte i druge crkvene događaje, ali to ne znači da je svaka takva pjesma prikladna za misno slavlje.
Prema riječima Mile Boras, pri izboru pjesama potrebno je voditi računa o njihovoj teološkoj i liturgijskoj ispravnosti, liturgijskom vremenu i konkretnom dijelu slavlja kojem su namijenjene.
Važno je i da pjesme omogućavaju sudjelovanje vjernika.
„Zbor ne bi trebao birati samo zahtjevne pjesme, nego treba poticati pučko pjevanje kako bi se svi mogli uključiti“, naglasila je Boras.
Pučko pjevanje treba prenositi mladima
U razgovoru je posebno istaknuta vrijednost tradicionalnog pučkog crkvenog pjevanja koje se u Hercegovini, Dalmaciji i drugim krajevima stoljećima prenosilo s generacije na generaciju.
Različiti napjevi, pa čak i različiti načini izvođenja iste pjesme od sela do sela, predstavljaju bogatstvo crkvene tradicije.
Boras smatra kako je važno u takvo pjevanje uključivati mlade kako bi se vrijedna baština nastavila prenositi s koljena na koljeno.
„Instrument je u službi liturgije“
Govoreći o glazbalima, posebno mjesto pripalo je orguljama, koje svojim zvukom pridonose svečanosti liturgijskog slavlja.
Ipak, Boras je naglasila važan princip:
„Instrument je u službi liturgije, a nije liturgija u službi instrumenta.“
Isto načelo odnosi se i na druga glazbala. Njihova uporaba treba biti primjerena dostojanstvu liturgije, a glazba ne smije postati sama sebi svrhom niti izvođače stavljati u središte pozornosti.
Duhovna pjesma nije automatski i liturgijska
Jedna od zanimljivijih tema razgovora odnosila se na suvremenu duhovnu glazbu koja je posljednjih godina sve prisutnija među mladima.
Boras upozorava da se duhovne i liturgijske pjesme ne bi trebale poistovjećivati. Činjenica da pjesma govori o Bogu ili ima kršćansku poruku sama po sebi ne znači da pripada određenom dijelu mise.
Dotaknula se i brojnih suvremenih duhovnih pjesama prevedenih s engleskog jezika i nastalih u protestantskim zajednicama. Takve pjesme, prema njezinim riječima, mogu pronaći svoje mjesto na duhovnim koncertima i drugim susretima, ali potrebno je razlikovati ih od vlastite katoličke liturgijske baštine.
Glazba kao most između čovjeka i Boga
Govoreći o mladima, Boras je poručila kako im ne treba oduzimati živost koju unose u Crkvu, nego ih usmjeravati prema razumijevanju same liturgije i njezina središta – Krista.
Upravo je tom mišlju zaključena prva emisija „Kateheza“.
„Kada glazba prestaje biti svrha sama sebi i postaje molitva, onda se zaista stvara most između čovjekova srca i Boga.“
Novi serijal „Kateheza“ kroz razgovore s teolozima, katehetama, vjeroučiteljima i religijskim pedagozima gledateljima će približavati različite teme utemeljene na Katekizmu Katoličke crkve.
