Dok brojni stanovnici Bosne i Hercegovine odlaze u Njemačku u potrazi za boljim životom, Mario Pravdić odlučio je krenuti suprotnim putem. Nakon 14 godina rada u inozemstvu vratio se u rodno selo Dobro kod Livna, gdje je pokrenuo vlastito gospodarstvo. Danas ima 16 magaraca, sedam konja i nekoliko ovaca, a cilj mu je uzgojiti čak 100 magaraca i pokrenuti proizvodnju magarećeg mlijeka i sira.
Njegovu zanimljivu životnu priču donosi novinar Mario Brkić u reportaži za Glas Hercegovine.
Pravdić je još kao 17-godišnjak otišao raditi u Hrvatsku, a 2012. godine preselio se u Njemačku. Ondje je proveo 14 godina, uglavnom radeći u građevinarstvu, a početkom 2026. odlučio se vratiti kući.
„Odlučio sam se vratiti u rodni kraj i posvetiti se malo mirnijem životu, poljoprivredi, a građevini usput. Novac je bitan, ali nešto me povuklo da se vratim. Zaradio sam dovoljno da mogu raditi ovo što sada radim“, ispričao je Pravdić.
Kupio 16 magaraca, a želi ih imati čak 100
Na njegovu gospodarstvu posebno mjesto zauzimaju magarci, životinje koje je volio još od djetinjstva.
Trenutačno ih ima 16, no planira postupno povećavati stado do stotinu grla.
„Magarci su mi od svih životinja nekako posebni. Uvijek sam ih želio imati. Kada si s njima, jednostavno se isključiš od svih problema. Gledaš ih, uživaš, legneš pokraj njih dok pasu“, govori Mario.
Osim što uživa u njihovu društvu, u uzgoju magaraca vidi i ozbiljnu poslovnu priliku.
Planira proizvoditi magareće mlijeko, a kasnije i kozmetičke proizvode, poput krema i melema.
Prema njegovim informacijama, litra magarećeg mlijeka na tržištu postiže cijenu od 150 do 200 KM. Ipak, trenutačno ga ne prodaje jer još nema dovoljne količine za ozbiljniju proizvodnju.
Kilogram magarećeg sira i do 4.000 eura?
Posebno zanimljiv dio njegove poslovne ideje odnosi se na proizvodnju magarećeg sira.
Riječ je o rijetkom proizvodu koji, prema informacijama koje je Mario prikupio, može dosegnuti iznimno visoku cijenu.
„Čuo sam da kilogram može koštati od 3.000 do 4.000 eura. Za kilogram sira potrebno je oko 32 do 33 litre magarećeg mlijeka“, objašnjava.
Naglašava kako je riječ o informacijama koje je dobio tijekom istraživanja mogućnosti proizvodnje, a ne o cijeni po kojoj već prodaje vlastiti sir.
Magarice daju relativno male količine mlijeka, pa je za ozbiljniju proizvodnju potrebno imati znatno veće stado.
„U Njemačkoj ti trebaju samo pidžama i radne hlače“
Govoreći o životu u Njemačkoj, Pravdić ne skriva da mu je odlazak donio vrijedno iskustvo i priliku za zaradu. Ipak, smatra da se život ondje posljednjih godina znatno promijenio.
„U Njemačkoj ti trebaju samo pidžama i radne hlače. Ostala odjeća nije potrebna“, slikovito opisuje svakodnevicu obilježenu poslom i obvezama.
Kaže kako su troškovi života i stanovanja postali iznimno visoki te da je za ozbiljniju uštedu često potrebno raditi dva, pa čak i tri posla.
Ipak, mladima poručuje kako odlazak u inozemstvo može biti korisno iskustvo.
„Svi trebamo otići u Njemačku, samo da naučimo neke stvari. To su disciplina, kultura i odgovornost prema poslu. Onda se lijepo vratiš ovdje“, smatra Pravdić.
Želi razvijati seoski turizam i omogućiti djeci druženje sa životinjama
Osim magaraca, Mario trenutačno ima sedam konja, a planira proširiti gospodarstvo i na druge životinje.
Želja mu je stvoriti mjesto na kojem će posjetitelji moći uživati u prirodi, jahati konje i upoznavati domaće životinje.
Posebno želi omogućiti djeci da izbliza vide životinje s kojima se mnogi danas rijetko susreću.
U budućnosti planira nabaviti i krave, koze, lame te jelene.
Vjeruje kako seoski turizam ima velik potencijal jer sve više ljudi želi pobjeći od gradske vreve i svakodnevnog stresa.
„Nema odustajanja, nema nazad“
Mario je svjestan da ostvarenje njegovih planova neće biti jednostavno. Potrebna su dodatna ulaganja, izgradnja objekata i mnogo svakodnevnog rada.
Ipak, od svojih ideja ne namjerava odustati.
„Plan je da se širimo dalje. Nema odustajanja, nema nazad“, odlučno poručuje.
Njegov povratak posebno je zanimljiv u vrijeme kada brojna sela u Bosni i Hercegovini ostaju bez stanovnika.
Prema njegovoj procjeni, velik dio stanovništva Dobra tijekom godina odselio se u inozemstvo, a brojne kuće danas su prazne ili se koriste samo tijekom godišnjih odmora.
Mario vjeruje kako se i u rodnom kraju može uspjeti, pod uvjetom da čovjek ima jasnu ideju i spremnost na rad.
„Gdje god osjećaš da ćeš biti sretan, vrati se. Nemoj čekati jedan dan ili mirovinu“, poručio je svima koji razmišljaju o povratku iz inozemstva.
Njegova priča pokazuje da povratak iz Njemačke ne mora značiti kraj poslovnih ambicija, nego početak potpuno novog životnog poglavlja.
Cijelu reportažu Marija Brkića o povratniku koji želi razviti jedno od zanimljivijih gospodarstava u livanjskom kraju pogledajte u videoprilogu Glasa Hercegovine.
Izvor: Glas Hercegovine / Jabuka.tv

















