Unatoč sljepoći, Viktor Herceg iz Ljubuškog završio je srednju školu, piše poeziju i planira izdati vlastitu zbirku pjesama. Njegova životna priča svjedoči o snazi volje i ljubavi prema životu.
U svijetu u kojem često zaboravljamo na prave životne vrijednosti, priča Viktora Hercega iz Ljubuškog vraća vjeru u hrabrost, upornost i optimizam. Ovaj mladić, iako slijep od četvrte godine života, pokazuje kako prepreke mogu postati samo stepenice prema uspjehu.
Početak borbe i gubitak vida
Viktorovo djetinjstvo obilježila je teška borba za život. Sa samo godinu i pol obolio je od leukemije, prošao kemoterapije i zračenja, a zatim je u nepune četiri godine dobio virusnu upalu mozga – encefalitis. Posljedica je bila potpuni gubitak vida.
– Bio sam mali, nisam shvaćao ozbiljnost situacije. S vremenom sam se prilagodio i prihvatio život takav kakav jest – prisjeća se Viktor u razgovoru za PROTV.
Škola i početak poezije
U školu je krenuo s devet godina, zahvaljujući savjetu psihologinje Katrice Zelić, koja je obitelji pojasnila da Viktor ima pravo na redovno školovanje. Učiteljice i prijatelji, ali i defektologinja Marija Bečir, pružili su mu veliku podršku, a Viktor je uz njihovu pomoć naučio čitati i pisati Brailleovo pismo.
Kasnije, u devetom razredu, otkriva ljubav prema poeziji. Prva pjesma, simbolično nazvana „Škola“, nastala je za jedno natjecanje i bila je početak putovanja koje traje i danas.
– Uvijek sam volio natjecanja, to me motiviralo da probam i u pisanju. Ispalo je da mi ide od ruke – kaže uz osmijeh.
Sjećanja i životne poruke
Jedna od pjesama koja posebno otkriva njegovu snagu i hrabrost je „Sjećanje“, napisana u srednjoj školi. U njoj govori o najtežim trenucima bolesti, gubitku vida i borbi za život, ali i o vjeri i zahvalnosti:
„Krila su mi slomili, ali vjeru u Boga nisu ugasili. Pa čak i slijep vjerovao sam da i dalje život može biti lijep.“
Viktor je po završetku osnovne škole upisao agroturistički smjer u Srednjoj strukovnoj školi u Ljubuškom. Kaže da nikada nije osjećao potrebu da se nekome dokazuje, niti se ikad smatrao manje vrijednim:
– Težio sam rezultatima zbog sebe, a ne da bih se dokazivao drugima – naglašava.
Pjesnik u nastajanju
Danas je Viktor član Balkanske pjesničke unije, a njegova pjesma „Tišina“ uvrštena je u zajedničku zbirku. Trenutno radi na vlastitoj knjizi pjesama:
– Na pola sam puta. Minimalno treba 30 do 40 pjesama, a sada sam na 30-ak. Zadnja koju sam napisao zove se „Osmijeh“ – otkriva.
Snaga volje i optimizma
Osim pisanja, Viktor vodi brigu o zdravlju i bavi se fizičkom aktivnošću, uz podršku trenera Marvina Pavlovića.
– Trening mi je donio energiju i bolje raspoloženje. Važno je ne odustati i uvijek tražiti način da ideš naprijed – poručuje.
Poruka mladima
Na kraju, Viktor ima jasnu poruku za sve mlade, bez obzira na životne okolnosti:
– Vjerujte u sebe. Dajte svoj maksimum prema svojim mogućnostima. Uz volju i želju, sve je lakše i sve se može.
Njegov put dokaz je da snaga duha, ljubav prema životu i podrška obitelji mogu pobijediti i najveće prepreke.
